Blogov kolac
utorak, 24.01.2006.
Za Gawruna: jedna pozitivna
(Alexander McCall Smith: PRVA DAMSKA DETEKTIVSKA AGENCIJA; (izvornik: The No 1 Ladies Detective Agency, prevela Maja Šoljan) AGM, 2005.)U ovoj se knjizi toliko puta spominje čaj od rooibosa, kojega sam nedavno zamijetio i na policama naših trgovina, da sam na pola čitanja u jednom času počeo temeljito prevrtati knjigu ne bih li našao kako se negdje spominje "Podravka", proizvođač toga čaja. Tako je to kad vas neki izdavač navikne na "product placement" u svojim knjigama - poslije pušete i na ... čaj. Daklem, Mma Precious Ramotswe, pristala krupna žena u srednjim tridesetima naslijedila je nešto novca te odlučila otvoriti u Botswani neviđeno - detektivsku agenciju. Posao, kako priliči, krene sporo, ali onda se pročuju zdravorazumske kvalitete Mme Ramotswe i slučajevi poteku. I to je to što se tiče sadržaja. Što se pisanja, pak, tiče ... Što se pisanja tiče, Alexander McCall Smith (rođeni Afričanin, iako bi mu se po imenu i fotografiji dalo naprečac zaključiti kako svoje bijelo dupe nije nikad pomakao iz zaklona kembričkih zidova) donio je niz pametnih odluka. Najprije, nije knjigu sastavio samo od detekcije. U PRVOJ DAMSKOJ ćemo, između slučajeva, "na kašičicu" dobiti povijest Botswane, život u rudniku, sudbinu afričke žene, drevna vjerovanja i moderne ekscentričnosti. S jedne je strane to dio gotovo obvezatnog oneobičavanja miljea detektivske priče - jer teško da nas, načitane, još koji zaplet može sam po sebi uzbuditi, iznenaditi, uvjeriti i zadovoljiti - no s druge je pohvalno podmukao način da nam se o Africi priča pod krinkom detektivskog romana, i toplo. Trebali ste vidjeti tu fotku autora, zaista: s mesnatom jajastom glavom i nešto raščupane bijele kose izgleda poput kakva lika iz BBC-evih komedija te bi čovjek od njega očekivao pamet, ali i dobru dozu zlobe. Ništa od ovoga drugoga, samo toplina. Mma Ramotswe nam odmah postane draga, sve koje ona sretne namah počinjemo razumijevati, ako ne i voljeti, dođe nam da se u Botswanu preselimo sutra i u dvorištu automehaničarske radionice s likovima pijemo čaj od rooibosa. PRVA DAMSKA od silne se dragosti čita na dušak i ostaje u pameti. Stvarno lijepa knjiga. (Dojmu je, barem meni, doprinio fini starinski - u najboljemu smislu te riječi - prijevod Maje Šoljan u kojemu se ne osjeća, kao u tolikim prijevodima danas, ritam engleskih rečenica. PRVA DAMSKA teče poput knjiga moga djetinjstva (u jednom sam se času, valjda zbog Afrike, sjetio Geralda Durella i "Zoološkog vrta u mojoj prtljazi"), dodatno oneobičena riječima koje se danas malo koriste i brižnošću kojom je tekst doveden u hrvatski red. Kad je, na 119. stranici, Mma Ramotswe nešto "u sebi u podsjetnik zabilježila" ja sam se gotovo od ganuća rasplakao što nije, kao u drugim, drvenim prijevodima "učinila mentalnu bilješku".) Problema s PRVOM DAMSKOM, dakle, nemam nikakvih. Osim možda, da ostanem čangrizalo, jednog: knjiga je prva u seriji. Prva je u seriji knjiga o Mma Ramotswe (kod nas su odmah izbačene četiri), a kompletna stoji za sebe tako da ću - jer sam takav - pretpostaviti da su kasnije knjige plod uspjeha prve. Što ne znači da nisu dobre ili vješte, no kako je prva zaokružena, nešto se u meni opire nastavku čitanja ma koliko me čista narkomanska navada na ugodu vuče da posegnem za idućim sveskom. I da: kako sam završio s čitanjem, vidio sam na polici trgovine taj čaj od rooibosa. I kupio ga (pa u vodu već s tom pričom kako reklame na mene ne utječu). Bio je dobar. Ali ne koliko knjiga. (mcn) |