Blogov kolac
utorak, 19.07.2005.
Bodovi za trud
Ted Naifeh: COURTNEY CRUMRIN AND THE COVEN OF MYSTICS (Oni Press, 2003.)COURTNEY CRUMRIN AND THE COVEN OF MYSTICS drugi je tom pustolovina male hrabre vještičice Courtney koju na rubu Poe/Lovecraftovskog grada punog vještica i vještaca odgaja njezin stric, i sam vještac, k tome moćan. I to je otprilike sve što o stripu trebate znati. Jer, ako vas tema sama po sebi privlači, tada ćete u stripu (koji je daleko od toga da bude katastrofalan) guštati. No, ako vam vještičice i horor nisu zanimljivi, tada vas ni ovaj strip (koji je daleko od toga da bude sjajan) neće preobratiti. Ja sam li-la kad COURTNEY CRUMRIN treba ocijeniti. S jedne strane, gotika mi nije ni privačna ni neprivlačna, a Ted Naifeh nije zapravo donio ništa što bi je uzdiglo. On crta solidno (ima tu dosta utjecaja Mikea Mignole ili Phila Hestera te nečeg stiliziranijeg ... Nekog crtića? Zandera Cannona? P. Craiga Russella?), mada ne i spektakularno. Možda je prerano počeo stilizirati prije no što je doradio svoj realističan crtež, jer mu ponekad figure - silnim sjenama uprkos - izgledaju plošno, slike se izgube u natrpanosti? ... A natrpanost je karakteristična i za scenarij: ne da se previše toga događa odjednom, ali naglasci su pogrešni ... Trza nas priča amo pa tamo, a mogla je teći, bez da je sve bilo misteriozno te da je barem malo više pažnje posvećeno bitnome (kad Courtney izrekne ime glavnoga krivca, ja se počešem po glavi ne sjećajući se da je ikad prije bilo spomenuto; možda sam površan ja, možda Ted). Sve u svemu - a ovo što slijedi u mojoj vizuri nije kompliment - COURTNEY CRUMRIN se čita kao strip koji bi na zanatskoj pitkoći dobio kada bi ga netko preradio u crtić ili film, izbrusio mu malo dramaturgiju, očistio višak i ostavio ono što valja (sve scene s mačkama su gotovo pa odlične). Što se samoga stripa tiče, za sada ću reći da mi nije bilo krivo što sam COURTNEY pročitao jer je Ted Naifeh obavio pošten posao - onoliko dobar koliko je objektivno u stanju bio obaviti - ali da je po drugi put neću čitati. Preporuka ide samo ljubiteljima gotskoga podžanra, onima gladnim Sandmana i oslobođenima moje (je li, Ire?) prekritičnosti. (mcn) |