po putu i azimutu

Veli Vrh nad Pulcem i Drenovom uvijek mami šetače, rekreativce, berače bilja i alpiniste, a dolaze i mnogi bolesni jer se smatra da vlada neka pozitivna energija. Došao sam prošetati, ubrati nešto šparoga i vidjeti da li su procvjetali narcisi.

Na vrhu se nalazi i obnovljena kapelica.


Pogled na penjače na stijeni Velog Vrha, gdje sam nekad penjao.


I na grad Grobnik preko kanjona Rječine.


Most preko Rječine za Pašac.


Vidi se dobro i vrh Vidalj u Grobničkim Alpama, sada samo sa par flekica snijega, dok je pred malo bio sav bijel.


Ni na Snježniku nema više puno snijega.


Malo ispod vrha pronalazim narcise.






A blizu ovog okna i šparoge,




koje su kasnije završile u rižotu sa tri vrste riže, parbolied, divljom rižom i indijanskom, koja ustvari nije riža, ali je u rodu.


I kadulja se zeleni i miriši.


Život izboren na kamenu.


Na postavljenoj tabli jedan od ponuđenih prijedloga za šetnjicu, ali može se i skratiti.


Uz stazu bilo je i otrovne vučje stope, odgovorne za neke bolesti bubrega (endemska balkanska nefropatija, BEN).


Ali i rosopasa koji može biti ljekovit.


Šetajući van staza, ugledao sam i ove orhideje.




DODATAK:
Na većim fotkama stijene velog Vrha i karta šetnica.


Bit će i jagoda.

Oznake: veli vrh