po putu i azimutu

Ove subote organizirano je peti puta Proljeće u Šumi Striborovoj na Biviju, uglavnom za obitelji s malom djecom i vrtićku djecu, uz laganu šetnju po markiranim stazama kroz ovaj zeleni kutak sa planinarskim vodičima PD Kamenjak, a Dječja knižnica Stribor organizirala je prigodni kulturno-zabavni program. Bilo je i sportskih natjecanja.

Nakon laganog uspona dolazak na jednu od livada u šumi.


U šumi ima raznih životinja


i biljaka. Lijevo izdanak bljušta, desno bodljikave veprine.


Prikazuje se igrokaz po priči "Nosko traži prijatelja",


Gleda se iz partera,


i sa balkona.


Hana je došla iz Zagreba pričati svoje priče iz "Basnoslovka", ovo je priča o zelenom jelenu.


A ovdje gorila pokušava plesati balet.


Ovo je trebao biti prikaz kornjače.


Bilo je i nekoliko pasa koji se uopće nisu žalili.


Nakon igrokaza i čitanja priča selimo se na susjednu livadu gdje počinju sportske igre.


Ali prvo treba malo okrjepe.


Bilo je potezanje konopa i utrka u vrećama. (18 vreća nije bilo dovoljno za zainteresirane).




Batman hoda na traci visoko iznad tla.


Spremamo se i krećemo na kratki uspon do vidikovca.


Opet se mora nešto pojesti. Klupe na vidikovcu su obnovljene od šumarije i PD Kamenjak.


Na fotkama za povećati sportske igre i gledanje lutkarske predstave na improviziranoj pozornici.


DODATAK:
Predstavu "Gospodin Nosko nalazi prijatelja" priredili su i izveli učenici Područnih škola Kukuljanovo, Škrljevo i Krasica (OŠ Bakar) - članovi Dječjeg zbora Gardelin pri Udruzi Euterpa u Škrljevu, pod vodstvom prof. Bojane Matešin. Predstava je nastala prema ilustriranoj priči istog naziva autorica Daniele Kullot i Hortense Ullrich. Djeliće iz "Basnoslovke“ prikazala je autorica istoimene knjige Hana Lukas Midžić.


Na vidikovcu bilo je puno perunika, a žuto je cvat grahorice.


U ovome su uživali i psići, ovaj crni pudl je uvijek zalajao kad smo zapljeskali nakon predstave, valjda je htio reći kako se i njemu sviđa. (dvoklik na kolaž fotki).

Homo si teć, festival sporta i rekreacije održao se već 19. put, a u sklopu kojeg je i 14. Riječki polumaraton. Pretpostavlja se da je sudjelovalo oko osam tisuća građana, i smatra se najmasovnijom uličnom utrkom građana u Hrvatskoj. Uz građansku rekerativnu utrku održano je u nedjelju još četiri utrke , utrka štafeta, dm Babybonus cup za djecu, Hendi cup za osobe s invaliditetom te riječki polumaraton. Pobjednik polumaratona je Joel Maina Mwangi iz Kenije, koji je tako obranio svoj naslov od lani, a dužinu od 21.097 metara istrčao je za jedan sat, dvije minute i 58 sekundi, 11 sekundi slabije od svog prošlogodišnjeg rekorda. I u ženskoj kategoriji potvrdila je prošlogodišnji naslov Kenijka Gladys Jepkurui Biwott (1:17:02),

Nisam stigao na početak utrke, ali sam uspio zabilježiti dio atmosfere i sresti puno trkača s kojima sam trčao i polumaraton.
Ovdje su se još mogle nabaviti majice.


Već je manje gužve na korzu.


Djeca začas nađu zabavu, napuhanci su bili dobri za skakanje.


Neki trkači još dolaze.


Tko zadnji, plaća cugu!


Bočica i medalja za sve maratonce koji su prošli polumaraton.


Ovdje se nešto kuha za trkače, ali ponuda je mogla biti i raznovrsnija.


Živa muzika kraj mora.


Ovaj je još htio trčati.


Najbrže žene na postolju.


I najbrži muški, prva trojica iz Kenije, četvrti Slovenac, peti Marokanac.


Ekipa jedne štafete.


Na fotkama za povećati ekipa iz Kenije pred proglašenje, usamljeni trkač i okupljanje na rivi..


DODATAK

Veli Vrh nad Pulcem i Drenovom uvijek mami šetače, rekreativce, berače bilja i alpiniste, a dolaze i mnogi bolesni jer se smatra da vlada neka pozitivna energija. Došao sam prošetati, ubrati nešto šparoga i vidjeti da li su procvjetali narcisi.

Na vrhu se nalazi i obnovljena kapelica.


Pogled na penjače na stijeni Velog Vrha, gdje sam nekad penjao.


I na grad Grobnik preko kanjona Rječine.


Most preko Rječine za Pašac.


Vidi se dobro i vrh Vidalj u Grobničkim Alpama, sada samo sa par flekica snijega, dok je pred malo bio sav bijel.


Ni na Snježniku nema više puno snijega.


Malo ispod vrha pronalazim narcise.






A blizu ovog okna i šparoge,




koje su kasnije završile u rižotu sa tri vrste riže, parbolied, divljom rižom i indijanskom, koja ustvari nije riža, ali je u rodu.


I kadulja se zeleni i miriši.


Život izboren na kamenu.


Na postavljenoj tabli jedan od ponuđenih prijedloga za šetnjicu, ali može se i skratiti.


Uz stazu bilo je i otrovne vučje stope, odgovorne za neke bolesti bubrega (endemska balkanska nefropatija, BEN).


Ali i rosopasa koji može biti ljekovit.


Šetajući van staza, ugledao sam i ove orhideje.




DODATAK:
Na većim fotkama stijene velog Vrha i karta šetnica.


Bit će i jagoda.

Oznake: veli vrh

Na dane uskršnjih blagdana, nakon naglog zahlađenja sa snijegom na okolnim planinama, bilo je vedro i burovito. Prošetao sam zaleđom Kastva, gdje je u šumi Loze i Lužine uređene nekoliko šetnica . Bilo je dosta šetača i rekreativaca, sa malom djecom i psima

Pogled sa kastafske Crekvine na planinu Obruč pod friškim snijegom.


Za hladan dan odabrao sam klasičnu maneštru sa fažolom i jačmikom, koja dokazano grije (pred par dana probao sam slično sa amarantom, ali sa ječmom mi je ipak bolje.


Djelić i od uskršnjeg ručka, koji je i burica malo zasmetala, ali u šumi puno blaža nego na čistini.


U blizini odmorišta, kojih ima nekoliko na šetnici, biljka likovac (otrovna!)..


U ovom području ima puno bodljikave veprine


koja pri raspadanju izgleda kao filigram.


U blizini i veliko stablo javora gluhača, koje voli biti obučeno mahovinom (ili mahovina voli njega).


Kraj stabla mlada mahovina.


Krećem prema Majevom vrhu, ali neka prošla nevremena su skroz zamela stazu, bilo je puno srušenih stabala.


Ipak sam uspio doći na vrh, gdje se nalazi graničnik između bivših Kraljevina SHS i Italije, ustanovljenim Rapalskim ugovorom
.

Zašto ne ubrati malo medvjeđeg luka uz kuhani krumpir za večeru.


Pogled sa uspona na Tuhobić


i dio planine Obruč, popularno zvane Grobničke Alpe. Vidi se i Guslica koja dijeli Kvarner od Gorskog Kotara.


Za povećati: pogled sa Majevog Vrha, veliki buketić jaglaca i pogled sa Crekvine na dio Grobničkih Alpi sa vrhom Fratar.


Uz stazu pod vrhom bilo je puno jaglaca.



Tog dana bio je u Kastvu 10. ocjenjivački susret vinara Kastavštine Belica 2015.
(Već se drugi put za redom ne održava zbog korona virusa).



A i bajkeri vole pohoditi ovakve manifestacije.


Tu se našao, zlu ne trebalo, i pas tragač gorske službe spašavanja.