~~ Kad sam lani prošao prvu dionicu Camino Krk sad sam odlučio proći i drugu, prije jačih ljetnih vrućina.
Druga dionica počinje u mjestu Brzac i nastavlja preko Glavotoka i uvale Čavlena za Malinsku a taj najzapadniji dio otoka zove se Šotovento, od talijanskog sotto vento, što znači područje prirodne zavjetrine. Bila je najava jake bure ali nisam je osjetio na ovom putu.
Krenuo sam obratno, iz Malinske i preko kapele sv. Antuna i starog groblja do samostana Porat. Za kapelu ovako piše:
Izgrađena je na mjestu gdje se mještani najviše okupljaju u 17. stoljeću . Spominje se u dokumentu prilikom vizitacije 1663., gdje krčki biskup Franjo Marchi navodi kako se kapela nalazi „nella villa di fabri“ – u selu kovača. Dužina s apsidom 13,60 m, širina 7, 20. Iznutra je visoka 4 m. Zvonik na preslicu ima tri otvora, dva sa zvonima, dok su u trećem, manjem kameni ukrasi. Ulazom u crkvu dominira skulptura sv. Antona s Djetetom u naručju, smještenoj u polukružnoj niši u desnom stupu lože. Apsidalni dio je zatvoren i u funkciji je sakristije. Svetištem dominira mramorni barokni oltar i dva stupa s korintskim kapitelima. Na oltarnoj slici je sv. Anton s Djetetom u sredini, dok su prikazi sv. Josipa i sv. Marije smješteni sa strane. Crkva je značajna po tome što ima dva istaknuta glagoljska natpisa. Na nadvratniku portala je godina njegove gradnje, 1724. na gornjem pragu desnog prozora, na pročelju je natpis : 1725. Mate Kraljić čini učinit ovu puneštru od svoga u Svetoga Antona. ( Mate Kraljić je o svom trošku napravio ovaj prozor)

Slijedeća kontrolna točka na ovoj ruti Camino Krk nakon crkve sv. Nikole u centru Malinske i sv. Antuna bila je kod zvonika crkve sv. Apolinara koja se prvi put spominje 1153. godine a zvonik sada samotno stoji uz staro groblje jer je crkva premještena u Bogoviće i makar je nekada ovdje bilo središte ovog dubašćanskog kraja ljudi su se još davno raselili zbog malarije. Obilazak oko Malinske je trajao duže nego sam očekivao kao i lagani spust dijelom i šumskim putem do samostana Porat.
Prema pisanim dokumentima, samostan u Portu postoji više od 500 godina. Navodi se da su tu prije godine 1480. živjeli redovnici, samostanski trećoredci Sv. Franje. Tada je na mjestu prvotne male kapele sagrađen novi samostan. Otprilike tada sagrađen je i dio sadašnje crkve (kasna gotika), a nedugo potom podignut je novi glavni oltar i na njega postavljen veliki poliptih koji i danas tamo stoji, a djelo je venecijanskih majstora Girolama i Francesca da Santacroce. Na sjevernoj strani crkve oltar je Sv. Nikole s kipovima Sv. Franje i Sv. Antona, a na južnoj je strani oltar Sv. Roka. Godine 1850. u samostanu je izgrađen veliki toš - mlin i tijesak za bržu i lakšu preradu maslina, kojim se koristio ne samo za samostan već i cijeli Porat, a sačuvan je u izvornu obliku do naših dana. U podrumu samostana uređen je samostanski muzej koji s tošom i izlošcima predočuje vjersku, kulturnu i gospodarsku prisutnost fratara trećoredaca u Dubašnici, poglavito u Portu. U glagoljskome lapidariju samostana nalaze se kopije najstarijih i najvažnijih hrvatskih glagoljskih natpisa. Tu su franjevci trećoredci kroza stoljeća čitali i pisali, pjevali mise, kazivali oficije i pisali glagoljskim pismom.
Htio sam još stići preko uvale Čavlena do stare crkvice sv. Krševana, oko 250 m. uzbrdo od mora a i malo odmoriti uz more prije nastavka za dalje. Nisam već dugo bio ovdje, volio bih još koji put jer ima lijepih staza i uvala sa plažama bez veće gužve. Crkvica sv. Krševana je kako piše izgrađena u XI.-XII. st. trolisnog tlocrta i sliči na poznatu crkvicu sv. Dunata kod Punta i Kornića. Vjerojatno je izgrađena kao zavjetna kapela ribara i pomoraca koji su u to doba plovili ovuda a možda je bilo i neko manje naselje jer je teren na dijelu i terasast.


Pogled unutra.

Lijepa mala crkvica je izgrađena sva u kamenu sa svodom i to je trebalo znati napraviti.
Vraćam se nazad uz more i na stazi prema naselju Poljica nailazim na kako kažu najstariji i najveći hrast na čitavom otoku. Nalazi se na predjelu zvanom Dolinji drmun puški i pretpostavlja se starost hrasta preko 400 godina. Opseg debla je 5,4 m, a promjer krošnje iznosi tridesetak metara. Ima obilježja medunca i kitnjaka i možda je križanac tih hrastova.


Nešto dalje nalazi se i malo manji hrast ali izgledao mi je jednako velik.


Blizu oba hrasta se nalaze veće lokve koje služe kao pojilište divljim životinjama a u nekima žive razne, kao rakovi, libele, vodenjaci, žabe...

Do Poljica ima još oko jedna ura laganog uspona stazom kroz šumu a to mi je bio najbliži prilaz autobusnoj stanici koja se nalazi između sela Poljica i Bajčići. Zvonik župne crkve sv. Kuzme i Damjana sagrađen 1768. g. od fino klesanog kamena a prije njega je postojao drugi, manji. Visok je 29 metara i vidi se izdaleka.

Na područje Dubašnice u 15. st. došli su Morlaci, Vlasi, romanizirano pastirsko nomadsko stanovništvo iz brdskih krajeva Dalmacije i šire koje je naselio Ivan VII Frankapan zbog radne snage za koje kažu da su govorili mješavinom latinskog, hrvatskog i rumunjskog i živjeli su na otoku Krku još do kraja 19tog stoljeća a zapisan kao zadnji koji je govorio krčkorumunjski bio je Mate Bajčić iz sela Bajčići, umro 1875 godine.
Dvije fotke za povećati.

Križaljkica štit križ sa dva pojma bez opisa, jednako vodoravno i okomito.

1. Hrv. književnik, novinar, komediograf (Što je muškarac bez brkova) 2. Onaj koji prikazuje nešto u slikama, slikovito, u alegorijama.
3. ? 4. Srušenost, povaljenost. 5. ?
-Svi slogovi za lakše riješiti.
A AN BO CA GO KRK LE MI MIĆ NO
NOST O RE RIST ŠO TE TO TO TO VEN
Premetaljke pojmova koji su spomenuti u tekstu.
BUNCA DIŠA
SLANI MAK
VIHOR SAT
VOLAK, rak.
KONAC MRKI
MOKA CRNKI.
|