po putu i azimutu

U ovo doba se obično prošetam po šetnicama, ali i teže prohodnim dijelovima šume Loze sjeverno od Kastva zbog friške arije i pronaći nešto za obogatiti obroke, a sada kad prijete razni virusi treba učiniti što se god može za ojačati imunitet. Sreo sam na označenim stazama kao inače puno šetača, rekreativaca, trkača i biciklista, a i jednu grupu sa puno djece. Ovaj put nisam vidio ništa od divljači, samo tragove divljih svinja.

Još je uvijek puno proljetnica, visibaba i kukurijeka malo manje, ali sve više šafrana i jaglaca.


Primjetio sam i ove ljuskave potajnice iz porodice volovoda koja se može vidjeti u proljeće u listopadnim šumama, a raste kao parazit na korijenju različitih vrsta drveća i grmlja, ovdje na jednoj livadici u društvu sa medvjeđim lukom.


I jaglaci vole društvo medvjeđeg luka, ali bolje oni nego lišće đurđice i mrazovca.


U ovoj šumi vrebaju razna čudovišta, ali najveća opasnost je kad se skrene sa staze u teže prohodno područje od upadanja u škrape i poskliznuća na kamenje ispod opalog lišća i trula drva i manje spretni mogu uganiti nogu.


Ovo čudovište se srećom nije micalo.


Blizu ove stazice potražio sam medvjeđi luk.


Najviše sam ga pronašao u jednom procjepu između stijena.


Ovdje se bolje vidi.


Izgleda ga ova stijena dobro čuva od pogleda šetača koji ne skreću puno sa staze.


Šteta usput ne skočiti i na Majevi vrh na kome se nalazi ovaj graničnik između bivših kraljevina iz 1920. g., odakle je lijep pogled na okolicu.


U povratku me pozdravio ovaj nosonja u mreži od povijuša.


Po običaju dvije za povećati: Pogled na najviši vrh planine Obruč (1377 m.) u Grobniščini i oštrolisna veprina koje ima puno na ovim terenima.


Nakon šetnje se ogladni, (žuti grašak, kelj, krumpir, mrkva, paprika, peršin, celer, sol, papar, kurkuma, korijander, piskavica, maslin. ulje..., i malo dodanog medvj. luka za probati)


I jedan zanimljiv list u raznim bojama.