po putu i azimutu

Nakon dužeg vremena ponovo sam posjetio grad Knin i kninsku tvrđavu. Nisam imao vremena za veće šetnje po okolici, osim po tvrđavi i uz rijeku Krku. Kninska tvrđava je jedna od najvećih i najstarijih europskih tvrđava i ima se što našetati kad se želi proći cijela, a neke dijelove sam prošao i dvaput. Ovako piše o Kninu i tvrđavi na www.knin.hr/, pa neću puno o podacima.

Šetam psiće uz rijeku Krku sa pogledom na tvrđavu na brdu iznad .


Krka sa Atlagića mosta. Nije bilo duže vrijeme prave kiše i zato nije duboka i brza, a i slap Krčić je ostao bez vode.


Ulaz u tvrđavu sa mletačkim lavom iznad.


Na tvrđavi je više šterni, ne znam da li su još u funkciji.


Sa ovim bedema izgleda snimaju profi fotografi.


Ima raznih prolaza, iznad i ispod.


Svako toliko ima i stuba.


Pogled na Krku odakle sam krenuo.




Bilo je u tijeku i orijentacijsko natjecanje po tvrđavi i okolini, uz pratnju snimatelja. Vidio sam poslije i bicikliste orijentaciste na cesti za Ljubač, a u nedjelju je puno biciklista krenula na uspon do planinarskog doma Brezovac na Dinari.


Pogled sa tvrđave na planinu Dinaru, najvišu u Hrvatskoj (1831 m).


Zidovi su visoki oko 20 metara.


Nastavljam dalje, mislim da se ovaj dio tvrđave zove Belveder.


Pogled na prijeđeni dio.


Poglede sa tvrđave bolje pogledati uvećano, kao i detalje iz muzeja.




Uz ovu salatu bio je i kratko kuhani tušt (ovi zeleni listići sa crvenim stabljikama) kojeg ovdje zovu bljušt i donesli su mi ubranog iz vrta gdje im se udomaćio i imaju ga puno.

U Kninu je bilo toplo i uglavnom sunčano vrijeme tokom dana, ali po noći dosta hladnije nego u Novom V. odakle smo krenuli.

Dodatak

Slap Krčić, gdje počinje rijeka Krka, koji sam snimio pred dosta godina kad sam se morao i smočiti za snimiti ga. Ovaj put je bio bez vode i zadovoljio sam se samo šetnjicom uz Krku nizvodno.