Nakon dužeg vremena ponovo sam posjetio grad Knin i kninsku tvrđavu. Nisam imao vremena za veće šetnje po okolici, osim po tvrđavi i uz rijeku Krku. Kninska tvrđava je jedna od najvećih i najstarijih europskih tvrđava i ima se što našetati kad se želi proći cijela, a neke dijelove sam prošao i dvaput. Ovako piše o Kninu i tvrđavi na www.knin.hr/, pa neću puno o podacima. Šetam psiće uz rijeku Krku sa pogledom na tvrđavu na brdu iznad . Krka sa Atlagića mosta. Nije bilo duže vrijeme prave kiše i zato nije duboka i brza, a i slap Krčić je ostao bez vode. Ulaz u tvrđavu sa mletačkim lavom iznad. Na tvrđavi je više šterni, ne znam da li su još u funkciji. Sa ovim bedema izgleda snimaju profi fotografi. Ima raznih prolaza, iznad i ispod. Svako toliko ima i stuba. Pogled na Krku odakle sam krenuo. Bilo je u tijeku i orijentacijsko natjecanje po tvrđavi i okolini, uz pratnju snimatelja. Vidio sam poslije i bicikliste orijentaciste na cesti za Ljubač, a u nedjelju je puno biciklista krenula na uspon do planinarskog doma Brezovac na Dinari. Pogled sa tvrđave na planinu Dinaru, najvišu u Hrvatskoj (1831 m). Zidovi su visoki oko 20 metara. Nastavljam dalje, mislim da se ovaj dio tvrđave zove Belveder. Pogled na prijeđeni dio. Poglede sa tvrđave bolje pogledati uvećano, kao i detalje iz muzeja. Uz ovu salatu bio je i kratko kuhani tušt (ovi zeleni listići sa crvenim stabljikama) kojeg ovdje zovu bljušt i donesli su mi ubranog iz vrta gdje im se udomaćio i imaju ga puno. U Kninu je bilo toplo i uglavnom sunčano vrijeme tokom dana, ali po noći dosta hladnije nego u Novom V. odakle smo krenuli. Dodatak Slap Krčić, gdje počinje rijeka Krka, koji sam snimio pred dosta godina kad sam se morao i smočiti za snimiti ga. Ovaj put je bio bez vode i zadovoljio sam se samo šetnjicom uz Krku nizvodno. |