po putu i azimutu

Nisam već duže bio u Novom vidjeti kuću i vrt a mora se svako malo i nešto urediti i posaditi. Kad je vrijeme dozvolilo krenuo sam motorinom preko Vinodola i u Triblju skrenuo prema Crikvenici.

Obično zastanem ovdje ispod prastare gradine Badanj


kod utoka ovog potoka sa lijepim kamenim mostom u rijeku Dubračinu.


Nakon dolaska malo šetnje po uličicama Novog.


Nije bilo baš za plivati do otočića Sv. Marin, a čuo sam kasnije na vijestima da je bura kod Senja bila skoro 100 km/h.


Uvečer je u kući bilo ugodno uz vatricu, ali ako zahladi krajem veljače kao lani morat ću nabaviti još jedan metar drva.


Za večeru uz nemaštovito brzinsko jelo od integ. pirove tjestenine sa pasir. pomidorima i maslin. uljem iz bočice sa sprejem miješana kupovna salata sa domaćim maslinama (slijedeći put će biti domaća salata iz vrta sa kupovnim, možda i iz daleke Grčke maslinama.)


Mora se načeti i nešto od zimnice, a bilo je i tegli domaćeg meda i pekmeza koje sam kušao ujutro.


Drugi dan ujutro pregledavam vrt i uz sadnju rige i radića vidim uz zid vrta i nekoliko ljubičica.


Fotke za povećati: Dubračina malo ispred Crikvenice (prije zidanja obale bila mi je ljepša) i pogled na Vrh Učke sa balkona u Rijeci.


U povratku drugi dan bilo je toplije, bura je stala i na Tribanjskom jezeru sam uspio snimiti patke.


Dodatak:

Bude veće kad se poveća: voće koje često kupujem jer su mi svi u kući osim mene bolesni (sad su već bolje), stijena Kuk Baba iznad Grižana ispod koje često prolazim i pustimo Zimu neka još malo pleše, neće dugo..