po putu i azimutu

20.08.2018., ponedjeljak

Metla Velebit


Nakon silaska sa Kize srećemo dvije mlađe planinarke koje nas pitaju o uvjetima na vrhu jer se na prolasku između stijena osjećao jak vjetar. Nešto niže sreli smo tri starije iz PD Strilež iz Crikvenice s kojima sam ja malo više pričao jer su mi bile poznate, a bio sam više puta na izletima koje to društvo organizira, čak i na gljivarenju, jednom sam i spavao u njihovom planin. domu Kurin između Ravnog i Bribira.


Još jedan pogled na dio Kize.


Kako treba za sobom uvijek pomesti, nakon uspona na Kizu i okrjepe u domu Vila Velebita krenuli smo na drugu stranu prema vrhu Metla (1288 m). Prvo se ide po šumskoj cesti a zatim po jedva vidljivoj stazi u gustoj šumi i treba paziti na markacije.


Nakon šume prolazi se proplanak i opet ulazi u šumu gdje dolazi strmiji uspon do vrha. Ovdje sam na vrhu Metle na kome se nalazi piramida od naslaganog kamenja.
Nije bilo jakog vjetra kao na Kizi, tek povjetarac i dosta je zatoplilo tako da nam je bilo ugodno odmarati neko vrijeme na vrhu.

Metla ja lijep vidikovac prema drugim vrhovima Velebita i Ličkom polju sa Gospićem jer je vrh travnat sa nešto grmlja i kržljavog drveća. Ovaj crni vrh na fotki se zove Crni Vrh i preko puta je Metle, a iznad njega u daljini prema jugu je visoka Visočica, na kojoj sam bio pred više od 30 godina, dok je još bio stari dom (sjećam se dobro spavanja na Visočici jer su puhovi trčali preko mene i lupali sa loncima na stolu, valjda su imali neki party).


Pogled prema Kizi na kojoj smo bili ujutro.


Ove dvije fotke se mogu klikom povećati: pogled na Gospić sa Metle i cvat divlje mrkve koje je bilo dosta ispod vrha.


Na jednom kamenu uz stazu pozira mi mladi skakavac. Već je nabildao stražnje noge ali još nema krila.


Vraćamo se u Vilu Velebita kako bi se pozdravili sa domaricom i planinarima koje smo sinoć upoznali i nastavili dalje jer se obojica moramo vratiti večeras doma. Kad smo došli sinoć imali smo za večeru lički škripavac uz koji sam dodao miješanu salatu koju sam kupio u Makarskoj, a sa sobom uvijek nosim bočicu sa maslin. uljem. A bili smo i žedni...


Iznad kamina stoji ova drvena tabla koju su izradili planinari iz Varaždina i poklonili domu. I dobro piše.


Bio je ugodan boravak u planinarskom domu Vila Velebita na Baškim Oštarijama (jednom ću ostati pet dana).






- 18:28 - Komentari (30) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

< kolovoz, 2018 >
P U S Č P S N
    1 2 3 4 5
6 7 8 9 10 11 12
13 14 15 16 17 18 19
20 21 22 23 24 25 26
27 28 29 30 31    

Opis bloga

Planinska ruža-pada li latica na šum vodopada (Matsuo Bashō)

Linkovi

Arhiva