po putu i azimutu

Nakon Vošca, prekrasnog vidikovca, ali samo na 1422 m n/v i manje od pola ure hoda od parkinga do vrha, krenuli smo na vrh Kimet visok 1536 m. Prvo smo mislili od Vošca doći do vrha Šibenik (1467 m), inače lijepog vidikovca na Makarsku rivijeru do kojeg od Vošca ima nešto više od 3 ure hodanja, ali nakon što nam je domar u planin. kući Toni Roso na vrhu Vošca rekao kako je do Kimeta (1536 m) samo 2 i po ure po obnovljenoj markaciji (prije toga smo čuli kako je staza zapuštena, puna teško prohodne klekovine, makar nam je Kimet bio prva opcija) od kamene kućice na Ravnoj Vlaški (1228 m) koja je i info-punkt Parka prirode Biokovo i nalazi se uz Biokovsku cestu i lijep je vidikovac, krenuli smo prema Kimetu. Ovo je ujedno i jedini markirani pristupni put na vrh Kimet i istim putem se treba vratiti. Mislim kako smo bolje odabrali, jer bi se do Šibenika i nazad dobro nagegali. I ovim putem sam kolegi morao stavljati dvaput flastere na žuljeve na nozi, makar je imao bolje cipele, ali lošije čarape. (Dobra čarapa je zakon u planini).

Detalj sa strme Biokovske ceste.


Priprema kod info punkta PP Biokovo gdje ima u blizini i voda i toalet, a vidi se i Makarska rivijera ispod.


Mislim da se ovo sa vidikovca iznad info punkta vide Tučepi (neka me isprave bolji poznavaoci).


Mislili smo na prvu ruku da je ovaj vrh koji izgleda kao najviši baš taj Kimet (to bi bila laganica, preblizu je), ali ispalo je da je onaj desno u daljini koji izgleda niži, a ustvari je najviši (Zašto uvijek najviše vrhove stave najdalje i najviše!?).


Sad je Kimet nešto bliži, onaj u sredini fotke, ali bez obzira što smo se rano digli, doručkovali, popili kafe, krenuli vozilom do Info punkta, često se na kratko odmaramo zbog vrućine kao penzići (ja jesam već 2 g., a i kumpanjon će uskoro).


Baš sam rekao kako bi mi biokovska divokoza uljepšala dan i onda smo je ugledali u daljini. Brzo je nestala, i od tri fotke ova je jedina upotrebljiva, a kako skakuće po kamenjaru ne može nitko.


Evo me na vrhu Kimeta. Imam laganu majicu sa dugim rukavima i kapu sa štitnikom za vrat zbog sunca i dobro su mi došli, kao i litra i po vode u ruksaku.


I kumpanjo je na vrhu.


Pogled na daleki vrh Vošac od kojeg smo krenuli.


U povratku me zadržala, uz mnoge druge cvjetne biljke, i ova rascvjetala čuvarkuća usred kamenjara.
Usput sam vidio i modru sikavicu, kadulju, divlju ružu, razne zečine i zvončike, divlji komorač, lavlji zub, brdski različak, stjenarsku iglicu, divizmu... , od stabala bijeli i crni grab, glog, hrast medunac, tisu, javor i klen, dalmatinski crni bor, jelu, a i patuljastu borovicu i bukvu u obliku grma na grebenu.

Za bolji uvid fotke za povećati:




Mora se nešto i pojesti; ovo pečeno povrće i gljive sam našao u obližnjem Konzumu, a o gratis večeri od domaćina sam već pričao, kumpanjo je imao što jesti i drugi dan.


Prije odlaska sa Kimeta približen objektivom visoki Sveti Jure.