po putu i azimutu

05.08.2018., nedjelja

Vošac Biokovo

Uspon na najviši vrh Biokova Sveti Jure iz bilo koje strane nije lagan jer se radi o velikoj visini, ali nakon odmora i spavanja u planinarskom domu umjesto na plažu opet smo krenuli u planinu. Planinari plaćaju 50% cijene za ulaznicu u PP Biokovo koja je za ostale 50 kn, a toliki popust za planinare je i u NP Paklenica i NP Risnjak. Za NP Plitvička jezera kraj kojih smo prošli u dolasku ne znam, ali učesnici Plitvičkog maratona uz kotizacijaciju dobivaju i posjet jezerima, plus ručak i majicu.

Vrh Vošac je izgleda najpopularniji u Biokovu jer od Biokovske ceste vodi odvojak do većeg parkinga blizu planin. doma pod Vošcem, od kojeg ima 30 - 40 min do vrha Vošac na kome se nalazi planin. kuća Toni Roso.

Planinarski dom "Pod Vošcem" na Biokovu je dugo godina zatvoren zbog neriješenih vlasničkih odnosa ali je najzad sudskom odlukom vraćen u vlasništvo HPD Biokovo iz Makarske čiji su ga planinari i izgradili davne 1934. godine. Dom je dan u najam jednom (bogatijem) ugostitelju iz ovog kraja tako da će imati restoransku ponudu, ali još nije otvoren jer ima dosta posla za renoviranje. Naravno, to ne smeta posjetitelje da uz njega ne odmaraju, roštiljaju i bace na balote jer ima i jog. Ovdje se nakon uspona na Sveti Jure spustio i Stipe Božić sa dosta planinara iz Zagvozda, Imotskog, Vrgorca i drugih mjesta, bilo je pjesme, čulo se i ooooj.

Na samom vrhu Vošac nalazi se planin. kuća Toni Roso koja nosi ime po tragično stradalom makarskom planinaru. Ovaj objekt je građen za vojne potrebe nakon drugog svjetskog rata, a planinarima je dan na upravljanje 2005. godine. Domom upravlja speleološko alpinistički klub "Ekstrem" iz Makarske i predivan je vidikovac.

Sjećam se vijesti pogibije planinara i prepisujem dio teksta iz Slobodne Dalmacije iz ožujka 2011. g.:

-Tijela dvojice alpinista, Tonija Rose (20) iz Makarske i Igora Skendera (25) iz Beograda, koji su smrtno stradali u noćnim satima utorka, na oko 3100 metara visine, u francuskim Alpama, na Mont Blancu, ispod vrha Les Droites (oko 4000 metara) koji su željeli osvojiti, u petak su, oko 13 sati, izvučena s planine na kojoj su izgubili život i helikopterom francuske žandarmerije prevezena u Chamonix.

Pogled prema Svetom Juri na kojem smo bili.

Pomoćnik domara kuće na Vošcu mora provjeriti posjetitelje, a zadržao se neko vrijeme kod stola dok smo marendali. U pozadini dio otoka Brača i planine iznad Omiša.

Pogledi sa Vošca prema makarskoj rivijeri su među najljepšima. Ako se ne varam, radi se o râtu Sveti Petar u Makarskoj.

Odmaram ispod doma.

Ima se što gledati.

Na vrh Vošac došla je i jedna obitelj iz Belgije i prepoznao sam flamanski (kad ne razumijem ni riječ znam da je flamanski, he), ali sam slušajući ih pretpostavio da su iz Nizozemske ili Belgije (Nije da baš ništa ne znam, bio sam u Antwerpenu). Uspjeli smo se na engleskom nešto razumjeti, i rekao sam im kako sam bio na Mont Blancu i kampirali nedaleko Chamonixa. Govorio sam im i nazive otoka koje smo vidjeli sa vrha jer ih je zanimalo. Zanimljivo da su uz pokazivanje poluotoka Pelješca spomenuli Ston. Da li trebam reći kako su im imena Brač, Hvar i Korčula bila teška za izgovoriti?

Otok Brač k'o na dlanu.