po putu i azimutu

Do Novog najradije idem preko Vinodola jer je zanimljivije i ima manje gužve u prometu. Jedno od zgodnih mjesta za odmor je i Tribaljsko jezero uz kojeg je mala hidroelektrana do koje cijevima dolazi voda iz jezera Bajer kod Fužina. Ovo jezero je poribljeno i ima šarana od oko 20 kg, ali nisam ribolovac i uživam u drugim stvarima.


Rijeka Dubračina u Vinodolu je nastavak ponornice Ličanke koja ponire u Ličkom polju u Gorskom Kotaru, a u nju se ulijeva i višak vode iz Tribaljskog jezera



Slapić na Dubračini u blizini jedne livade na kojoj odmaraju mnogi Kirci, a i putnici namjernici, jer ima objekata za dječju igru i roštiljanje.


Na toj livadi se nalazi i labirint ljubavi od lovora koji je već dobro narastao od kad sam zadnji put bio i sad nema zabušavanja za proći cijeli.


Uz lovore u labirintu uz druge biljke bilo je puno i ove ljekovite koju ćete, nadam se, prepoznati po cvatu. (@Čarapa čkomi, znam da znaš.)


Dubračina pred ušćem u Crikvenici.


Izgleda me kosovi vole, jer su mi se dva kosa dosta približili dok sam se šetkao u parkiću uz Dubračinu, ovog sam uspio bolje snimiti.


U nastavku puta sa jednog mjesta na cesti spuštam se do mora teže prohodnom stazom gdje se ljeti može vidjeti dosta barki i naravno kupača.


Brnistra na veliko cvjeta.


Na stijenama uz more raste motar kojeg sam malo ubrao i bit će ukiseljen, a može se probati i ovako svježi.


Fotke za povećati: dio uz more između Selca i Novog i konoba u Novom gdje vrijeme i dalje stoji.


U Novom me dočekalo puno zrelih trešanja, a uz branje morao sam se zabaviti i čišćenjem vrta od dijelom skinutog bršljanja koji je nastojao osvojiti sve zidove i ograde, a bilo je po običaju i raznog korova .


Bilo je i nešto jagoda, ukusnih skoro kao i divlje


Za užinu u Novom crna leća beluga (nije kavijar) sa celerom, peršinom, rajčicom, i začinima sol, korijander, češnjak, crvena mljevena paprika, ružmarin, kurkuma, uz dodano bučino ulje. Vjerojatno prepoznajete i ove bijele cvjetove biljke koja se sada može naći samo u planini, a vole je i medvjedi. (Drugi dan je za ručak bilo i konkretnije).


I orasi obećavaju dobru berbu.

Nisam već dugo bio na porinuću broda, a obzirom da je kod nas u zadnje vrijeme to dosta rijetko (zadnje porinuće je bilo pred skoro cijelu godinu dana) htio sam ovaj put vidjeti. U brodogradilištu "3. Maj" također nisam bio dugo, zadnji put kad sam trčao polumaraton od Lovrana do Rijeke, usput prošavši i kroz "Torpedo", jer je tako išla ruta.
Na porinuću je bilo puno Riječana, kako kažu procjene oko 3000, obzirom da je ulaz u brodogradilište bio otvoren za sve koji su htjeli vidjeti. Prisutne je osim domaćina pozdravio i Kristian Siem, predsjednik Uprave "Siem Car Carrier Industry" u ime naručitelja, a brod je imenom "Siem Ashanti" krstila Julia Osei Tutu, supruga kralja pokrajine Ashanti u Gani.
Brod je namijenjen za prijevoz automobila, dugačak je 200 metara, širok 32 metra, može prevesti 7000 automobila na 13 paluba i ukupna nosivost mu je 17.000 tona.

Pri dolasku vidim pramac velikog broda sa lijeve strane,


Pogled sa desne strane broda prema krmi, a zbog puno ljudi morao sam se popeti na neki povišeni dio kako bih bolje vidio.


Gleda se iz partera, sa balkona i galerije.


Radnici na vrhu visoke 300tonske dizalice imaju najbolji pogled na događanja.


Odmah nakon što je na desnoj strani pramca razbijena boca sa pjenušcem, što sam jedva primjetio zbog veličine broda, veliki Siem Ashanti je kliznuo po oslobođenom navozu i uspješno porinuo krmom u more. Morao sam brzo potrčati nazad kako bih ga vidio pri prvom dodiru s morem s kojim će se, nadam se, dugo družiti.


Preko porinutog broda lijep pogled na planinu Učku.


Penjem se na kratko na navoz gdje na saoniku već radnici skidaju sloj parafina i klizne masti na kojima je brod nakon otpuštanja po blagom nagibu otkliznuo u more.


Vraćamo se nazad, a kraj nas prolazi po tračnici jedan od krakova velike dizalica od 300 tona na kojoj sam zabilježio ove podatke.


Uz veliku tračnicu, da ne bude sve samo željezo, ima i bilja kao ovi oleandri, loza i drugi.


Kako i gledanje porinuća može umoriti morali smo se skrasili u jednoj konobi blizu stadiona "Kantrida" (one bliže 3. Maju su već bile krcate) nešto pojesti i popiti, a bilo je u društvu i nekoliko inženjera iz 3. Maja, a i ja sam jednom davno radio na brodovima.


Samo preko ulice od ove konobe vidi se na probnoj plovidbi samoiskrcavajući brod za prijevoz rasutog tereta , koji je u ovom brodogradilištu porinut u lipnju prošle godine za kanadsku tvrtku Algoma Central Corporation, nosivosti 24.900 tona, dug 198 i širok 23 metra koji će ploviti pod kanadskom zastavom po Velikim jezerima.


Fotke za povećati: dva zadnja porinuta broda u moru iz ovog škvera, na ovom današnjem još ima dosta poslova prije prve prave plovidbe.


Veliki brod Siem Ashanti se uz pomoć remorkera vraća kući i bit će privezan dok traju daljni radovi.


Za večeru doma dosta je miješana salata sa maslin. uljem, artičoke, i ribani kiseli kupus sa bučinim uljem.
@

Dodatak:

Na ovom videu sa porinuća se vidi koliko je velik ovaj brod.

Ovo proljeće nisam imao puno prilika za uređivanje vrta u Novom V. i tek sam uspio organizirati nekoliko dana nakon 1. svibnja, a i vrijeme mi je bilo naklonjeno. Obično se vozim po Vinodolu jer mi je zanimljivije i manja je gužva, rjeđe magistralom.

Na putu za Novi obično stanem kod Tribaljskog jezera.


Kao i kod ostataka pradavne gradine Badanj, o kojoj više ovdje.


Cestom kroz Vinodol pratio me miris bazge, a bilo je i agacije i drugog.


U vrtu nakon košnje trave smanjivanje nabujalog bršljana koji se voli penjati na zidove.
Morao sam posjeći atlaski cedar kojeg je oštetila munja jer je prijetio rušenjem, ali sam ostavio ove dijelove od kojih mislim napraviti sjedalice, ljepše mi od plastičnih stolica.

Trešnje su još bebice, nadam se nekoliko zrelih krajem ovog mjeseca.


U konobi vrijeme još uvijek stoji.


U gornjem vrtu cvjeta ova voćka koju je spominjao Arsen Dedić u jednoj pjesmi.


Kameni pitari sa sedumima su još uvijek na mjestu.


Nema još trešanja i jagoda ali cvjetaju narcisi, verbena, ružmarin, jorgovan i drugi.


Poslije lagana šetnja iznad Novog gdje se mogu vidjeti ovce i druge životinje.


Dok još ima bilja u prirodi šteta ga ne upotrijebiti u rižotu ili nekom drugom jelu.


Kad se poveća bolje se vidi: na prvoj fotki vjerojatno prepoznajete ovih sedam vrsta ubranog bilja, a na drugoj je zavirivanje u prošlost Crikvenice kroj koju sam također prošao. Naravno, prošetao sam sadašnjom i primijetio živost skoro kao u sezoni, čula se glazba i vozili su turistički brodovi.


Sve je više leptira, ovo je crna medonjica (Arctia villica), a ova i druge medonjice se zovu tako jer im gusjenica ima guste i dugačke dlake koje pomalo podsjećaju na medvjeđe krzno.

More mi još nije dovoljno toplo za jedan ugodni rekreacijski triatlon, ali laganini duatlon se može uvijek. Do vrha Stanić u zaleđu Kastva nije daleko a ima zanimljivih predjela i raznog bilja za ubrati.



Neke fotke mi nisu uspjele ali ova od predlani je skoro ista. Štap uz prednji kotač je služio pri traženju šparoga.


Primjećujem i salamunov pečat (pokosnica, lat. Polygonatum), iz porodice šparogovki (Asparagaceae), mislim da se ovdje radi o vrsti mnogocvjetni ((P. multiflorum). Toksičan je, ali i ljekovit, koristi ga i tibetanska medicina za liječenje šećerne bolesti, jačanje srca, neka kožna oboljenja i drugo.


Na putu do vrha Stanić prolazi se kraj ove jame u koju nije dobro upasti.


Usput je i ova spiljica.


Na početku uspona uz stazu ima dosta medvjeđeg luka,


a nešto prije vrha rastu đurđice koje sam htio vidjeti u cvatu ali tek su neke bile sa pupovima. List đurđice je inače najsličniji listu medvjeđeg luka ali je bez mirisa (ali kad cvatu malim zvonolikim cvjetovima lijepo mirišu i ne može se zabuniti). List đurđice ima tvrđu vlaknastu strukturu i kad se prime u sredini ovako se uzdužno odvaja, dok je list srijemuša mekši i otrgne se na pola ili cijeli, nekad i sa korjenčićem, malom lukovicom. Đurđica nije jako otrovna kao mrazovac i čemerika ali ipak je bolje ne pokvariti ukusni i zdravi objed ni sa dva lista, a i pod zubima su malo žilaviji.


Prije vrha još jedno odmorište, ali izgleda treba obnovu.


Pogled sa Stanića na Snežnik (1798 m) , najviši vrh u Notranjskoj gdje još uvijek ima snijega.


Vidi se i Nanos iznad Vipavske doline.


Došao sam preko Jurdana, tj, Mučića gdje sam kupio glavu za motornu kosilicu koja će mi trebati u vrtu, a vraćam se preko Kastva kuda su prošli i biciklisti na Tour of Croatia. Znate li što je najbrže na svijetu?

Sjena! Može biti puno brža i od svjetlosti.

Fotke za povećati klikom da se bolje vide: pogled na pe'šest sati hoda udaljen vrh Obruča (1377 m) u Grobniščini i listovi đurđice pod Stanić vrhom čiji izgled i strukturu treba dobro upoznati jer nisu jestivi.


Nešto od ubranog: praseće zelje, bljušt, šparoge, medvjeđi luk,

a grančica masline je od prije.

Kad su već svi imali fažol.