po putu i azimutu

Ovo proljeće nisam imao puno prilika za uređivanje vrta u Novom V. i tek sam uspio organizirati nekoliko dana nakon 1. svibnja, a i vrijeme mi je bilo naklonjeno. Obično se vozim po Vinodolu jer mi je zanimljivije i manja je gužva, rjeđe magistralom.

Na putu za Novi obično stanem kod Tribaljskog jezera.


Kao i kod ostataka pradavne gradine Badanj, o kojoj više ovdje.


Cestom kroz Vinodol pratio me miris bazge, a bilo je i agacije i drugog.


U vrtu nakon košnje trave smanjivanje nabujalog bršljana koji se voli penjati na zidove.
Morao sam posjeći atlaski cedar kojeg je oštetila munja jer je prijetio rušenjem, ali sam ostavio ove dijelove od kojih mislim napraviti sjedalice, ljepše mi od plastičnih stolica.

Trešnje su još bebice, nadam se nekoliko zrelih krajem ovog mjeseca.


U konobi vrijeme još uvijek stoji.


U gornjem vrtu cvjeta ova voćka koju je spominjao Arsen Dedić u jednoj pjesmi.


Kameni pitari sa sedumima su još uvijek na mjestu.


Nema još trešanja i jagoda ali cvjetaju narcisi, verbena, ružmarin, jorgovan i drugi.


Poslije lagana šetnja iznad Novog gdje se mogu vidjeti ovce i druge životinje.


Dok još ima bilja u prirodi šteta ga ne upotrijebiti u rižotu ili nekom drugom jelu.


Kad se poveća bolje se vidi: na prvoj fotki vjerojatno prepoznajete ovih sedam vrsta ubranog bilja, a na drugoj je zavirivanje u prošlost Crikvenice kroj koju sam također prošao. Naravno, prošetao sam sadašnjom i primijetio živost skoro kao u sezoni, čula se glazba i vozili su turistički brodovi.


Sve je više leptira, ovo je crna medonjica (Arctia villica), a ova i druge medonjice se zovu tako jer im gusjenica ima guste i dugačke dlake koje pomalo podsjećaju na medvjeđe krzno.