po putu i azimutu

Vjerojatno ste svi pratili ovogodišnji Tour of Croatia koji je posebno lijepo izgledao sniman iz zraka i prenošen je u preko 100 zemalja. Bjelorus Kanstantsin Siutsou (još uvijek ne znam kako se njegovo prezime pravilno izgovara) je ukupni pobjednik, a to se moglo i pretpostaviti nakon pobjede na 3. etapi pri teškom usponu na vrh Biokova koji sam pratio preko TV-a.
Peta etapa koja je krenula sa mora iz mjesta Rabac preko Labina, Pazina, Boljunskog Polja, sa usponom do mjesta Vela Učka na oko 1000 m/nm i preko prijevoja Poklon koji dijeli Učku od Ćićarije, i zatim nakon spusta do Veprinca i Jurdana dalje preko Kastva, Viškova, Orehovice, spusta u Rijeku i poslije preko Opatije i Ičića sa ponovnim usponom na Poklon (922 m) proglašena je već prije Kraljevskom etapom, a to je i dokazala.

Pokušao sam propratiti bicikliste na prolazu kroz Kastav i stići prije njih do cilja na Poklonu. Na prolazu kroz Kastav bicikliste dočekuje pljesak gledatelja i Kastafska limena glazba.


Dolaze vodeći...
,

...zatim prolazi i peloton, tj. glavna skupina prema Viškovu, Orehovici i Rijeci kako bi se opet vratili na Učku.


Brzo krećem prema Poklonu dok je još dozvoljen promet kako bih mogao dočekati bicikliste. Bio sam nekoliko puta biciklom iz Rijeke do Poklona i znam kako je to težak uspon, a na ovom dijelu, malo više od 1 km prije cilja gdje je uspon 14 % uglavnom siđem i guram bicikl, ali ovi biciklisti će to prijeći puno brže prebacujući težinu tijela na pedale njišući se preko sica.


Putem sam vidio još neke bicikliste koji su htjeli doći na vrijeme, neke i kako guraju bicikl. Kad smo stigli i smjestili se već smo na ekranu na Poklonu vidjeli kako najbrži biciklisti prolaze Veprinac, a to znači da imaju samo još 7 km uspona. Uspjevam se progurati i uhvatiti pobjednika ove "Kraljevske etape" Talijana Manuele Boara kako prolazi cilj, makar je Kolumbijac Vargas vodio do 3 km prije cilja, ali na kraju završio kao četvrti u ovoj etapi. Talijan Manuele Boaro je zadnji dio uspona dobro finiširao i pobijedio u završnici ovog teškog uspona na Poklon nakon ukupno 4;15.58 sati, ali je Bjelorus Kanstantsin Siutsou ipak zadržao ukupno vodstvo.


Mirnije je snimati sporije bicikliste.


Sve se to lijepo prati iz zraka.


Umorni biciklisti nakon naporne etape.


Samo ovaj kotač vrijedi više nego cijeli moj bicikl.


"Jadničak" Manuele Boaro, pobjednik ove "Kraljevske etape" na postolju.


Poslije dolazi na postolje još uvijek vodeći u ukupnom poretku i nakon ove etape Bjelorus Kanstantsin Siutsou.


Prije ture sam brzinsku i sirotinjsku maneštru (gusta i jaka) sa mahunama, krumpirom, mrkvom ,celerom, tikvicama... , uz dodani sol, rajčicu, peršin, korijander, češnjak, ružmarin, kurkumu, na kraju sa maslin. uljem. Može i bez kavijara, a nije bilo vrijeme za vino.


Nakon proglašenja moram malo odmoriti i marendati.


Na fotkama za povećati: planinarski dom Poklon na Poklonu i veliki ekran gdje smo pratili utrku malo prije cilja.


Poslije u šetnji okolinom nalazim alpski jaglac.

Festival sporta i rekreacije "Homo si teć" održava se od 1998. godine i ove nedjelje 22. travnja već 22. put. Smatra se najmasovnijom uličnom utrkom u Hrvatskoj, a do sada nisam bio samo na dvije. Pretpostavlja se da je sada bila najmasovnija sa preko 16.000 učesnika, a gledatelja je bilo još više. Nekad sam trčao i polumaraton, ali za njega se treba pripremati cijelu zimu, a ne samo par proljetnih dana, tako da sam protrćao samo građansku utrku od 1,8 km i poslije propratio fotićem prave trkače prije cilja.
Prvo su startali vrtićka djeca (dm mići trk), zatim osobe sa invalitetom (memorijalna utrka Milke Milinković), a zbog puno malih trkača utrka građana je morala sačekati malo više od planiranih 5 minuta dok ovi pobjegnu. Nakon njih krenuli su maratonci za polumaraton (21.0975 m) i maraton (42.195 m), utrka štafeta 3 x 7 km i Desetka (10 km).

Mići jedva čekaju znak starta.


Zbilja brzo trče, a na kraju utrke čekaju ih pokloni sponzora.


Na građanskoj utrci bilo je i puno pasa, a njih uopće ne treba tjerati na šetnju.


Nakon oko 500 m. djeca su na cilju na Gatu Karoline Riječke gdje će se odvijati i zabavni program .


U poklonima za djecu bilo je nešto i za pojesti.


I ja bih naranču.


Andu Tomaš, pobjednicu u Ž kategoriji na 10 km je teško pratiti.


Oznaka prijeđenog desetog km za učesnike polumaratona.


Hosea Tuei iz Kenije vodi u polumaratonu na oko 1 km prije cilja, a nisam ni sumnjao da će pobijediti (tko god dođe iz Kenije pobijedi).


Trčim kraticom kako bih ga ulovio na cilju, a ovdje prije njega nisu njegovi konkurenti, nego trkači na 10 km i u štafeti 3 x 7 km, koji su startali skoro isto kad i on, znači da su više od duplo sporiji od njega.


I Kenijcu je vruće i umiva se vodom nakon utrke.



Na cilj dolazi i vesela Sabina iz AK Svetice, ali u utrci od samo 10 km.


Ciljnu liniju, nakon Kenijca, Slovenca i Mađara kao četvrti u polumaratonu prelazi najbrži predstavnik Hrvatske, Ivan Maletić iz AK Žumberak.


Na fotkama za povećati se bolje vidi ugođaj ovih utrka.




Nakon utrka odmor na Gatu Karoline Riječke.

Ovih dana se na trgovima i Korzu predstavljaju razni sportski klubovi, ovdje je jedrilica jedr. kluba Galeb, klasa optimist, pogodna za učenje početnika i djece.


Na placi sam uz još neke stvari uzeo i bosiljak.


Zanimljivo je vidjeti galeba na travi u Kazališnom parku.



U sklopu festivala sporta "Homo si teć" prije glavnih utrka koje će se održati 22. travnja bilo je utrka "539 skok" po Trsatskim stubama i "Molo longo trk" po riječkom lukobranu. Tko želi vidjeti video sa utrke ovdje je link . Pogled na lukobran i šetnicu Molo Longo je sa stranica Fiuman.hr.


Moje fotke nekih od prijašnjih utrka po lukobranu.




Poslije ručka šetnjica po šumi kako bih se malo pripremio za "Homo si teć". Neki predjeli su kao u prašumama, a između ostalog bilo je i prasećeg zelja.




Fotke za povećati klikom: pano na korzu sa Molo longom i Kraljica Mora koja je često vezana uz taj lukobran.


Za ručak uz neko jače jelo uvijek mi ide zeleno i sirovo za salatu.


Dio bazena na Kantridi gdje je bilo finale LEN Europa kupa u vaterpolu.

Lijep i sunčan dan šteta ne iskoristiti za šetnju. Nakon pregleda vrta gdje za sada najviše cvjetaju narcisi i zumbuli odvezao sam se do Kastva i prošetao malo po okolici.



Od Kastva do Mačkovog vrha je oko 6 km lagane staze i prolazi se kroz zanimljivu šumu.


Volim kad se do vrha moram pomagati rukama.


Ovih vatrenih stjenica je sve više u šumi.


I medvjeđeg luka je sve više, a najbolji je ovakav prije cvjetanja.


Pronalazim u šumi i mladu brekinju, a čaj od kore je koristan za dijabetičare.


U Kastvu me dočekalo 13. izdanje ocjenjivačkog susreta vinara Kastavštine Belica 2018. gdje se moglo degustirati nagrađena vina.


Zavirivanje u trubu kastafske limene glazbe.


Na fotkama za povećati medvjeđi luk u cvatu i Kastav za vrijeme Belice 2018.


Bilo je i nešto šparoga koje sam pripremio uz domaće jaje, malo tikvica, i ovaj put uz marinarani tofu.


Ovaj c/b mačak na klupi uz kafić nije se izgleda ničim uznemiravao, kao da je navikao na fešte.