po putu i azimutu

Već kad su za nedjelju danima prije prognozirali vrijeme s jakom kišom na Kvarneru (a bilo je samo par kapi, ali i dosta hladnije) krenuo sam u subotu na dijelove Učke koje nisam uspio proći sa Bilogorcima. Prvo sam u Opatiji krenuo prema prvoj točki Opatijske planinarske obilaznice (u daljem tekstu OPO) koja se nalazi na staroj stazi za Veprinac. Na stranici Liburnija.net nakon uređenja te staze 2010. g. je pisalo:
Staza kojom se krećete vrlo je stara. Njezina je povijest manjim dijelom zapisana u knjigama – ona se uglavnom čuva u sjećanjima lokalnog stanovništva i pričama o tome kako su se ovom stazom nekada koristili stanovnici Veprinca i okolnih mjesta prilikom obavljanja svojih svakodnevnih poslova. Mlekarice su nosile mlijeko s Veprinca prema obali; sijeno se nosilo iz malih imanja, tzv. umejaka, smještenih bliže moru, za prehranu blaga u štalama Veprinca i okolnih zaselaka; drva su se također nosila iz umejaka u vlastite kuće za ogrjev, ili pak na obalu radi prodaje.

Kad su već naši stari bili tako vitalni, zašto ne bi i mi, a ovim stazama sada uglavnom šeću turisti i planinari. Do prve KT OPO se lako dođe od Slatine u Opatiji uz autobusni kolodvor i prateći planinarske markacije prođe se kroz tunelić i brzo dođe do zanimljivog izvora Vrutki, gdje su nekad opatijske žene prale rublje i usput komentirale razna događanja. Pučko ime mu je bilo Vrutki, kako se zove i danas, a Austrijanci su ovaj izvor i korita nazvali po Littrowu – admiralu i nastavniku Pomorske akademije u Rijeci, a u Opatiji je živio u vili Rusticana. Nekima će biti poznatiji kao otac slikarice opatijskih i kvarnerskih motiva, Lee von Littrow, čiji se radovi i danas prodaju na aukcijama, a Talijani su ovom lokalitetu nadjenuti ime Mazzini.

Pogled na Vrutke, a poslije se vraćam dolje na šetnicu i desno prema prvoj KT OPO.


Uz ovaj put bilo je ljubičica, ali i drugog cvijeća kao da ih je netko sadio .


Liburnija je poznata po šetnici Lungomare kojom se prošeće na tisuće turista, ali ima lijepih šetnica i iznad Opatije, a za neke od njih je zaslužan i rumunjski kralj Karlo koji je, ako se ne varam 1896., tijekom svog prvog boravka u Opatiji, a bio je gost poznate vile Amalia, izgubio za vrijeme jednog od jahanja šumom negdje ispod Veprinca. Zabilježeno je, nakon što se taj dan izgreban i umoran uspio vratiti u Opatiju, drugo jutro uputio do tadašnjeg kotarskom glavara, baruna Artura von Schmidt-Zabiérowa (čiji se grob nalazi u Voloskom) i ljutito zatražio objašnjenje zašto putovi nisu uređeni i označeni. Kako pričaju, a ja im vjerujem, lukavi Zabiérow (ne,š političara) se diskretno potužio kako za te stvari nema novaca, a kralj Karlo (ne'š ti kralja) je odmah odriješio kesu i stavio na stol dovoljnu svotu novaca za tu svrhu. Zanimljivo, ali novac je bio dobro utrošen i šetalište je dovršeno 1901. godine.



Jedna od šetnica se zove Carmen Sylva i sve je češće posjećuju turisti, a ovom i drugim šetnicama se organizira i nordijsko hodanje.
Ovo je odmorište na putu za Veprinac, gdje sam i ja odmorio, a tu se na kamenu uz stazu nalazi i žig OPO.


Na jednoj stijeni uz šetnicu Carmen Sylva vidljiv je trag ploče na kojoj su, kako kažu, stajali uklesani Goetheovi stihovi:

Ako Ti se u glavi i u srcu vrti,
Za Te nema bolje stvari!
Jer ne zavređuje nista osim smrti
Tko za ljubav i lutanje već ne mari.


Nakon silaska u Opatiju nastavio sam vožnju prema Lovranu i Tuliševici kako bih se popeo na Šipičin Vrh i Knezgrad. Na početku uspona ima jezerce u koje se srušilo stablo, mislim alepskog bora.


Prvo dolazim na stijene Šipičine sa kojih su lijepi vidici, za razliku od Knezgrada. Ovdje je netko sagradio kućicu, a od jednog Lovranca sam saznao čija je.


Pogled sa vidikovca Šipičine na hotel Draga di Lovrana ispod.


Pogled na mjesto Lovranska Draga (bilo je prema suncu i ostao je odsjaj).


Pogled skoro okomito na cestu koja vodi za Lovransku Dragu. Na donjem dijelu fotke, ali puno iznad ceste, vidi se žuti cvat drijena.


Vidi se i dio Medveje sa plažom, i desno toranj luksuzne vile Castello koja ima privatnu plažu i heliodrom, a ovih dana se puno priča o vlasniku.


Sjeverni dio Cresa, Tramuntana, djeluje blizu, lijevo se vidi dio otoka Krka i otok Plavnik.


Putem sam našao nešto šparoga i uz jedno domaće jaje i salatu od rikole iz vrta, potočnice iz lončanice, medvjeđeg luka iz šume, uz malo narančastog od mrkve, bijelog od repe i kapulice, list celera i bosiljka, maslinovo i limunov sok dosta za večeru.


Po običaju fotke za povećati jer bolje se vidi kad se poveća: Lovranska Draga i Šipičina sa kućicom.


Sa početka puta od Šipičine prema Knezgradu se lijepo vide vršni dijelovi Učke, dok sa vrha Knezgrada nema vidika, ali na tom vrhu koji je uvršten i u HPO još uvijek stoje betonski nosači nekadašnje razgledne piramide.


Uz ovo bi išli stihovi Opatijca Drage Gervaisa:

Pod Učkun

Pod Učkun kućice,
bele,
miće, kot suzice
vele.

Beli zidići, črjeni krovići
na keh vrapčići
kantaju,
mići dolčići, još manje lešice
na keh ženice kopaju.

Cestice bele, tanki putići
po keh se vozići pejaju,
i jedna mića, uska rečica,
pul ke se dečica
igraju.

Na sunce se kućice
griju,
na turne urice
biju.

DODATAK:

Jedan od opatijskih motiva na slikama Leontine (Lea) von Littrow, cijena sitnica, početna 7000€.

Planinari HPD Bilogora iz Bjelovara došli su punim autobusom na jednodnevan izlet po Učki planirajući proći stazu Lovranska Draga (360-400 m)- PS Babin Grob(1010 m)- Mala Učka (1000 m)– Vojak(1401 m)- Poklon (922 m). Sačekao sam ih u Lovranu odakle smo se autobusom uspeli do Lovranske Drage gdje je vozač imao problema okrenuti veliki autobus, ali uspio je i spustio se nazad, kako bi se mogao dići do Poklona gdje će nas čekati.

U Lovranu puno magnolija u cvatu.


Do Babinog skloništa treba proći strmi put i dobro je došao odmor.


Ispod skloništa ima velika nadstrešnica sa klupama i stolovima gdje se može ugodno sjesti i pojesti nešto iz ruksaka. Skloništem upravlja PD Knezgrad iz Lovrana.


Ima i ljuljačka.


Cijelim putem je bilo raznog cvijeća, najviše šafrana, visibaba, jaglaca i kukurijeka.


Nisu svi bili raspoloženi ni sposobni za nastaviti do vrha Učke i tu grupu sam poveo kraćim putem za plan. dom Poklon. Ovdje smo pred jednom kućicom, ne znam tko ju je napravio.


Jedan dio puta je priječio strmu padinu i trebalo je paziti kod hodanja.


Odmor prije spuštanja prema Poklonu.


Ujutro banana i med, na putu suho voće, voda i izotoničko piće, na Poklonu pečeni inčuni iz posude, a bilo je iz ruksaka bilogorskih planinara raznih delicija, pića i kolača. a doma nakraju jaka juha od suhih vrganja za večeru. (Na ovakvm turama se potroši više od 4000 kcal).


Uspio sam grupu dovesti do doma na Poklonu kojeg drži PD Opatija , a morao sam paziti da su svi u grupi bez odvajanja jer je mjestimice bila jaka magla u šumi i lako se može izgubiti. Ovdje smo sačekali planinare koji su došli preko vrha Učke, a i oni su morali nešto pojesti i popiti.


Vozač je uspio savlati serpentine učkarskih cestica i povratak je bio po planu u 17 h.
Još jedan pogled na visibabe kraj doma.


DODATAK:

Fotke za povećati dvoklikom (samo 1024 px po dužoj stranici) sa ove šetnje po Učki.


Pogled sa kule na vrhu Učke na greben kojim se dolazi iz sela Mala Učka, kojim je došao spremniji dio ekipe, tzv. grupa A, dok sam ja grupu B doveo kraćim putem do doma na Poklonu.


A u ovom mjesecu smo imali i imamo puno dana za slaviti:
08. 03. - Dan žena
19. 03. - Josipovo (Dan očeva)
20. 03. - Međunarodni dan sreće
20. 03. - Svjetski dan kazališta za djecu i mlade
20. 03. - Svjetski dan oralnog zdravlja
21. 03. - Svjetski dan pripovijedanja i poezije
21. 03. - Prvi dan proljeća
21. 03. - Svjetski dan šuma
21. 03. - Svjetski dan sindroma Down
21. 03. - Međunarodni dan borbe protiv rasizma
22. 03. - Svjetski dan voda
25. 03. - Dan narcisa
27. 03. - Svjetski dan kazališta
( Ako sam negdje fulao ispravite me.)

U nedjelju 19. ožujka sprema se veća grupa planinara obići dijelove Učke, a jednoj grupi ću i ja biti vodič. Obilazak Učke bit će po dijelu Opatijske planinarske obilaznice i skočio sam do Opatije nabaviti nekoliko dnevnika obilaznice za one koji vole utiskivati žigove.

Na obroncima Učke blizu mora već ima šparoga koji će obogatiti jelovnik ovih dana.


I slap potoka Banina koji se ulijeva u mjestu Ika je kontrolna točka, ali obzirom na duži period bez kiše vjerojatno neće izgledati ovako,


nego ovako:


Čekajući otvaranje prostorija PD Opatija prošetao sam okolicom, prvo me pozdravio opatijski barkajol. I kako piše, opatijski barkajoli su, najprije na vesla, a kasnije motorom, goste prevozili uzduž rivijere i na obližnje otoke, i ušli su u povijest opatijskog turizma, a njihov poziv na vožnju "Barke faren" općepoznata je fraza u lokalnom govoru , kao i naziv jedne od pjesama opatijskog pjesnika Drage Gervaisa, a vjerojatno ste svi čuli pjesmu Radojke Šverko istog naziva.


Zatim sam naišao na skulpturu Isadore Duncan u plesnom zanosu između palmi pred vilom Amelijom, depandansom hotela Kvarner, a skulptura je akademske kiparice Tatjane Kostanjević.
Isadora Duncan odmarala se nekoliko dana u Villi Ameliji, a u svojim je memoarima spomenula da su Opatija i palme, čije su je grane njihane vjetrom podsjećale na ples, ostavile traga na njezinu daljnju karijeru. Isadora je u Opatiji boravila kad je bila na vrhuncu svoje karijere i sa suprugom poznatim ruskim pjesnikom Sergejom Jesenjinom.


Lijepe su i opatijske fontane.




Sigurno poznate ovaj cvijet.


Za planiranje puta dosta je blitva sa krumpirom i porilukom sa dosta maslin. ulja.


Za povećati: Djevojka s galebom, jedan od simbola Opatije i pogled na Učku s mog balkona dok je još bilo snijega za vidjeti, ali to ne znači da neće putem biti snijega u uvalama i vrtačama.


Sa Lungo Mare vide se i svjetla Rijeke, Kostrene, Krka.

Već se u bližoj okolini može vidjeti raznih cvjetnih biljaka koje navješćuju proljeće, a i na travnatim površinama u urbanim sredinama nailazim na cvat maslačka, crnog sljeza, virbunume, berberise, mlječike, japansku dunju, tratinčicu, forziciju , sitnu čestoslavicu, kostriš, ptičje mlijeko, a tko zna kad ću saznati za sve biljke koje rastu samo u mojoj okolini.

Neka od alegorijskih kola na nedavnom Riječkom karnevalu su također bila sa cvijećem, makar i umjetnim i nacrtanim.


Nije dobro ujutro krenuti u šetnju gladan, osim za kraću sa psićem oko kuće, a za ne puno dužu voćni smoothie mi je dovoljno za zajutrak, ovaj put sam si napravio smućenu bananu sa kokosovom vodom i svidjelo mi se. (Obzirom da je 1 dcl sličnog napitka na odmorištima uz autocestu 28 kn, isplati se kupiti neki blender).


Visibabe već duže vrijeme cvatu uz puteve i rubove šume.


Možda najskuplji začin se radi od tučka šafrana, a ima i ljekovita svojstva.


I jaglaca se može u ovo doba vidjeti na puno mjesta u prirodi.


Pupovi ljekovitog plućnjaka, a sam naziv govori za što je dobar: U pučkoj medicini ovo je tražena i rabljena biljka za liječenje bolesti pluća, po kojima i dobiva ime (lat. Pulmonaria, što znači pluća, kao i zbog bijelih točkica na listovima plućnjaka koji podsjećaju na pluća).


Mali zimzelen (Vinca minor) je također čest u ovo doba.


Ružmarin u mome vrtu.


Zanimljiv cvat wulfenove mlječike koji se obićno ne zamjećuje.


Za vidjeti leptira na cvatu sikavice (koja je inače odlična za oporavak jetre jer sadrži silimarin) ćemo još malo saćekati, ali dobro dođe za ugrijati se.


Sretan dan žena !