po putu i azimutu

21.02.2017., utorak

Po vrtu i kalama

Kad već nisam ove godine krenuo u više predjele Vinodola, na zimski uspon na Viševicu, prošetao sam se ulicama Novog Vinodolskog. Za razliku od šetnje ljeti, pogotovo uvečer za Okolotorno, kad se jedva može proći, sada su ove uličice bile puste, ali zato sam primijetio više detalja nego inače.
I vrt se mora svako toliko malo urediti, a dobro je i zagrijati hladnu kuću. Drva su mi već pri kraju ali bit će dovoljno do kraja zime, a u konobi planiram ugraditi kamin.

I gornji i donji vrt su ograđeni starinskim suhozidom.

Žednjaci i čuvarkuće u kamenim pitarima rastu bez posebne njege.

Rukole i radića koje sam posadio još ima u vrtu.

Ružmarin uvijek dobro dođe u kuhinji, kao i lovor, ali lovor sam morao dijelom odrezati jer se previše razgranao.

U Novom se često može vidjeti spoj starog i novog.

Ima uličica i u polukrug.

Volim ovakve prolaze.

Gdje se god može postavi se vrt ili cvjetnjak.

I u najužoj ulici u gradu našlo se mjesta za vazu.

Ovakve vaze se ne viđaju često.

Fotke za povećati: Novljanska Suha Ričina sa ušćem koje služi kao lučica i pogled uzvodno na dio gdje često dolaze patke.

U vrtu je sve više ljubičica, neke rastu i na ulici uz kuću.

Pogled na Novi preko sidra.

DODATAK:

Jedan od murala U Novom, a Vinodolski zakonik je jedan od najstarijih u Europi.

- 18:45 - Komentari (24) - Isprintaj - #

Creative Commons License

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.