po putu i azimutu

____________________

Rječina je mala, nepunih 20 km dugačka, ali nakon jačih kiša često postaje velika. Rječina izvire u Grobniščini i dijelom teče kroz strmi kanjon, a prije ušća u gradu Rijeci se račva na Mrtvi kanal i novo korito koje je napravljeno u 19. stoljeću. Novo korito je napravljeno jer se baš tuda Rječina nekad prelijevala tražeći najkraći put prema moru i poplavljivala okolne ulice i korzo, a tadašnjim ušćem (danas Mrtvi kanal) je ometala radove u luci.
Vikend prije ovog je palo 188 mm kiše i nije čudo što je toliko narasla i poplavila podrume zgrada uz koje prolazi, a podzemne vode su probijale i u drugim dijelovima grada, tako da su danima vatrogasci izvlačili vodu iz podrumskih prostora i podzemnih garaža.

Kad su kiše oslabile vapnenačko tlo je uspjelo uzeti dio vode, a u nedjelju je bio prvi dan bez kiše i moglo se malo prošetati uz Rječinu. Pogled sa ušća prema gradu.


Primjećujem patkice kojima sada nije baš do plivanja.


Šetnja do ostataka Hartere, nekad cijenjene tvornice papira.


Dio toka Rječine kod Hartere.


Odavde se lijepo vidi Trsatska gradina.


Između ovih dva stražara (ovaj desno za sada odmara) počinje novouređena šetnica uz Rječinu.


Nakon laganog uspona dolazi se do jednog od slapova.




Fotke za povećati: pogled na most iznad Rječine i slap Žakalj.


Najviše me zanimao slap Žakalj, koji se kod normalnog vodostaja sliva samo kroz ovu rupu u stijeni u sredini, a sada prelazi punom snagom i preko gornje kaskade.


Opasno je bilo sići bliže po strmom tlu, ali i odavde se dobro vidi.




Rječina iznad slapa.


Ova stijena u koritu još uvijek odolijeva.


Ovdje je označen prijelaz preko Rječine do ostataka mlina Žakalj na drugoj obali, i dalje prema izvoru, ali malo ću se načekati dok bude prohodan.


Dio šetnice nad Rječinom i ceste Lujzijane iznad i Rječina prije ušća gdje se lijevo vidi ograda parkirališta koji je bila poplavila , kao i neke obližnje poslovne prostorije .


DODATAK

Na zidovima Hartere ima zanimljivih murala, uz neke se možete i ugrijati.


Još jednom slap Žakalj .

Ovih dana na Kvarneru kiša non stop pada i ne hoda se po vani bez veće potrebe, ali se zato ima vremena prisjetiti prošlih uspona i planirati nove.

Vodostaj Rječine je sve veći.


U ovo doba planinarska društva rade plan izleta za iduću godinu, i sigurno će biti nešto od ovih gdje sam bio, a neke planine bih volio ponovo posjetiti. Ova je fotka pred dosta godina, proučavam kartu pri usponu na Triglav, ispod se vidi dom na Kredarici (2515 m) gdje smo spavali. (Trenutno je kod ovog doma oko 120 cm snijega).


Nadam se vidjeti i kozoroge koje sam često susretao u Alpama.


Jedan od detalja uspona na Škrlaticu.


Na duže uspone se kreće dosta rano, nekad i pred jutro jer tko zna kakvo će vrijeme biti poslije podne.


Uspon na Marmoladu (3343 m), najvišu u Dolomitima.


Ovaj uspon bih volio ponoviti. Desno je Mte Cristallo (3221 m), a lijevo nešto niži i lakši za uspon Cristallino, na kome sam bio.


Zanimljivost ovog uspona je i ovaj viseći most (fotka posuđena sa Dolomiti Guide) a ima i video uspona.



Jalovec (2645 m) mi je bio jedan od težih vrhova, pogotovo ovaj silazak uz Ozebnik.


Pri usponu na Mont Blanc spavali smo u Refuge de Goutier, ovdje smo malo iznad doma na oko 3900 m n/m. Na ovim visinama može doći do glavobolje i mučnine, mnogi ne mogu ništa jesti.


Sad mi paše topla juha sa pasiranom bučom i korjenastim povrćem, a vjerojatno bi mi pasala i na Mont Blancu.


Za povećati: detalji sa uspona na Jalovec, krajem srpnja pred nekoliko godina.


Plod ruže na kiši.


DODATAK:
Najviše mjesto gdje sam prespavao bio je ovaj bivak Giordano na Balmenhornu (4170 m n/m) u masivu Monte Rosa, koji ima šest ležaja a nas je bilo 22, jer nas je snježna mećava zaustavila na putu do puno većeg i udobnijeg Regina Margherita, najvišeg doma u Europi (4555 m), koji je ujedno i opservatorij. Za doći do ovog skloništa na stijeni trebali su nam cepin, dereze i konop. (Fotka je uzeta sa Summitpost).

Prvi snijeg u ovo doba godine pao je i na planine koje vidim iz stana, a i zahladilo je, što sam osjetio u sinoćnjoj vožnji biciklom po okolici.

Neki dan Učka je izgledala ovako:


U šetnji iznad Lovrana nalazio sam sunčanice.


A jučer sam sa balkona vidio dosta bjeline na Učki.


Kao i na Brložniku u Ćićariji.


Na drugu stranu se vidi Tuhobić, do kojeg ću uskoro skočiti za isprobati nove gojzerice.


Vide se i Vinodolske Alpe, Viševica, Strilež i Zagradski Vrh.


Vidim i brod Falcon Traveller na sidrištu (dug oko 170 m).


Kad zahladi dobro dođe klasična maneštra, ječam dokazano grije.


Fotke za dvoklik: Udaljeni Velebit i Učka.


Da li ste primijetili kako je mjesec veći nego inače?

Dolaskom hladnijih i kišnih dana većina barki se diže i drži na suhom vezu, tako smo i mi dignuli i pokrili barku ceradom. U dvodnu barke se nakupilo nešto vode od prethodnih kiša koju sam izvadio ispoljačem i spužvom, a to je puno bolje nego da je u barci morska voda.



I ova barka me čeka za obnovu.


Pogled prema lovranskoj bolnici i crkvi u Veprincu iznad.


Lijep dan, makar je početak studenog, iskoristili su daskaši,


kao i ova hrabra kupačica.


Na fotkama za povećati možda zadnja izletnička plovidba ove godine i daskaš.


Iznad nas avioni su htjeli nešto nacrtati.


Masline i artičoke koje sam nabavio na nedavnoj marunadi su dobro došle, kao i malo mlade malvazije.


Mora se malo sjesti i odmoriti, a ovdje uvijek nađemo nekog poznatog, ako ga ne vidimo viknemo kade si?


Tu sam! naručite mi žmuj.


Poslije posjet jednom bolesniku u vili San Giuseppe, gdje smo probali domaće kolače sa pravim marunima.


Nisam stigao snimiti kolače, samo marune od prije.