po putu i azimutu

Ovih dana na Kvarneru kiša non stop pada i ne hoda se po vani bez veće potrebe, ali se zato ima vremena prisjetiti prošlih uspona i planirati nove.

Vodostaj Rječine je sve veći.


U ovo doba planinarska društva rade plan izleta za iduću godinu, i sigurno će biti nešto od ovih gdje sam bio, a neke planine bih volio ponovo posjetiti. Ova je fotka pred dosta godina, proučavam kartu pri usponu na Triglav, ispod se vidi dom na Kredarici (2515 m) gdje smo spavali. (Trenutno je kod ovog doma oko 120 cm snijega).


Nadam se vidjeti i kozoroge koje sam često susretao u Alpama.


Jedan od detalja uspona na Škrlaticu.


Na duže uspone se kreće dosta rano, nekad i pred jutro jer tko zna kakvo će vrijeme biti poslije podne.


Uspon na Marmoladu (3343 m), najvišu u Dolomitima.


Ovaj uspon bih volio ponoviti. Desno je Mte Cristallo (3221 m), a lijevo nešto niži i lakši za uspon Cristallino, na kome sam bio.


Zanimljivost ovog uspona je i ovaj viseći most (fotka posuđena sa Dolomiti Guide) a ima i video uspona.



Jalovec (2645 m) mi je bio jedan od težih vrhova, pogotovo ovaj silazak uz Ozebnik.


Pri usponu na Mont Blanc spavali smo u Refuge de Goutier, ovdje smo malo iznad doma na oko 3900 m n/m. Na ovim visinama može doći do glavobolje i mučnine, mnogi ne mogu ništa jesti.


Sad mi paše topla juha sa pasiranom bučom i korjenastim povrćem, a vjerojatno bi mi pasala i na Mont Blancu.


Za povećati: detalji sa uspona na Jalovec, krajem srpnja pred nekoliko godina.


Plod ruže na kiši.


DODATAK:
Najviše mjesto gdje sam prespavao bio je ovaj bivak Giordano na Balmenhornu (4170 m n/m) u masivu Monte Rosa, koji ima šest ležaja a nas je bilo 22, jer nas je snježna mećava zaustavila na putu do puno većeg i udobnijeg Regina Margherita, najvišeg doma u Europi (4555 m), koji je ujedno i opservatorij. Za doći do ovog skloništa na stijeni trebali su nam cepin, dereze i konop. (Fotka je uzeta sa Summitpost).