po putu i azimutu

29.11.2016., utorak

Rječina

____________________

Rječina je mala, nepunih 20 km dugačka, ali nakon jačih kiša često postaje velika. Rječina izvire u Grobniščini i dijelom teče kroz strmi kanjon, a prije ušća u gradu Rijeci se račva na Mrtvi kanal i novo korito koje je napravljeno u 19. stoljeću. Novo korito je napravljeno jer se baš tuda Rječina nekad prelijevala tražeći najkraći put prema moru i poplavljivala okolne ulice i korzo, a tadašnjim ušćem (danas Mrtvi kanal) je ometala radove u luci.
Vikend prije ovog je palo 188 mm kiše i nije čudo što je toliko narasla i poplavila podrume zgrada uz koje prolazi, a podzemne vode su probijale i u drugim dijelovima grada, tako da su danima vatrogasci izvlačili vodu iz podrumskih prostora i podzemnih garaža.

Kad su kiše oslabile vapnenačko tlo je uspjelo uzeti dio vode, a u nedjelju je bio prvi dan bez kiše i moglo se malo prošetati uz Rječinu. Pogled sa ušća prema gradu.

Primjećujem patkice kojima sada nije baš do plivanja.

Šetnja do ostataka Hartere, nekad cijenjene tvornice papira.

Dio toka Rječine kod Hartere.

Odavde se lijepo vidi Trsatska gradina.

Između ovih dva stražara (ovaj desno za sada odmara) počinje novouređena šetnica uz Rječinu.

Nakon laganog uspona dolazi se do jednog od slapova.

Fotke za povećati: pogled na most iznad Rječine i slap Žakalj.

Najviše me zanimao slap Žakalj, koji se kod normalnog vodostaja sliva samo kroz ovu rupu u stijeni u sredini, a sada prelazi punom snagom i preko gornje kaskade.

Opasno je bilo sići bliže po strmom tlu, ali i odavde se dobro vidi.

Rječina iznad slapa.

Ova stijena u koritu još uvijek odolijeva.

Ovdje je označen prijelaz preko Rječine do ostataka mlina Žakalj na drugoj obali, i dalje prema izvoru, ali malo ću se načekati dok bude prohodan.

Dio šetnice nad Rječinom i ceste Lujzijane iznad i Rječina prije ušća gdje se lijevo vidi ograda parkirališta koji je bila poplavila , kao i neke obližnje poslovne prostorije .