po putu i azimutu

Vraćajući se iz Raba došao sam u Novi Vinodolski malo se odmoriti i pregledati vrt, a drugi (ili treći) dan sam krenuo za Rijeku preko Fužina.

Uvijek zastanem kod planinarskog doma "Vagabundina koliba" u Ravnom (864 m n/m), ovaj put sam uzeo zanimljiv kolač od cijelog zrna zobi i jabuka i kavu.




Fužine su zanimljivo mjesto, uz Lič najbliže moru od goranskih naselja, a ljeti uvijek ugodno za šetnju jer nije prevruće. Navratio sam do starih znanaca iz Varaždina koji već dugo vremena dio ljeta provode ovdje. Ovaj put se nismo odlučili za neki veći vrh u okolini, a oko Fužina ih ima dosta, nego za obližnji Preradovićev vrh.
Uspon na Preradovićev vrh opisao je i Aurel Forenbacher u listu "Hrvatski Planinar" (link) 1902. godine.

Pogled na Fužine i jezero Bajer sa uspona.


Turistički brodić je upravo krenuo na vožnju jezerom.


Na ovom dijelu staze postavljena je nova ograda uz koju je sigurnija šetnja.


Uz stazu malo prije vrha netko je napravio maketu fužinske crkve sv. Antuna Padovanskog, inače najveće crkve u Gorskom Kotaru, ali izgleda su se u deblu nastanili mravi a zatim došao medo.


Na vrhu je upisna knjiga i info tabla.


Pogled na Fužine i okolicu sa vrha.


Još uvijek ima raznog cvijeća, a pojavile su se ciklame i šumski encijani.




Vrh vole posjećivati i leptiri, a ovaj lastin rep nam je pozirao, kao da kaže -vidite kako sam lijep.


Od lastinrepaca primijetio sam još i prugasto jedarce, a bilo je i šarenaca i plavaca. Mislim da je ovo admiral.


Kod snimanja leptira treba biti miran i čekati, možda vam slete i na ruku (ako miriše na cvijeće, a ne na autan).


U povratku smo primijetili na panju u livadi gljivu žuti kruh (vrbovača, šumsko pile, lat. Laetiporus sulphureus)


Za povećati: Pogled na Fužine sa Preradovićevog vrha i ja u lovu na šumsko pile.


Zatim sam na putu našao krumpir koji je valjda ispao nekom kad se vraćao iz polja, a ubrao sam i bobe borovice (lat.Juniperus communis) kojih ovdje ima puno. Borovici je slična šmrika, ali ima veće bobice smeđe boje i raste češće u primorju. Naravno, odmah smo počeli smišljati kako pripremiti ovu gljivu uz ove sastojke.


Na pirjani žuti kruh, papriku, luk kozjak dodan skoro kuhani krumpir (onaj nađeni nije bio dovoljan) sa vodom i vinom, dodani začini, bobe borovice ,još malo kuhano i u tanjuru pokapano maslin. uljem.


Dodatak gratis: prava domaća Bakarska vodica po staroj recepturi od grožđa sa prezida Takála.

Sjećajući se jedne od prošlih treking utrka po cijelom Rabu, gdje je jedan dio bio i obilazak poluotoka Lopar uz more, poželio sam ponovo obići taj dio, ali u malo lakšijem tonu uz veći dodir s morem. Poluotok Lopar je poznat po pješčanim piramidama i plažama koje je najbolje obilaziti uvečer i ujutro.

Zanimljivi pješčenjaci sa živom kapom.




Pogled s druge strane.


Lijepo se vidi i Velebit sa vrhom V. Zavižan s kojeg sam jednom sa astronomima kroz teleskop, uz razne zvijezde, naš mjesec i mjesece planeta Jupiter, gledao i Lopar.


Lijevo se vidi otok Cres a desno Učka.


Ujutro je vrijeme za jaču šetnju, dok još nema kupača.


Zanimljiv kamen koji kao da izvire iz pijeska.


Bilo je usput puno cvjetova modre sikavice.


Na Rabu ima puno mirte, čiji cvat nisam dobro snimio.


U blizini gdje nam je bila nekad treća kontrolna točka treking utrke sa kontrolorima zapisničarima (rekli su nam da se živa kontrola nalazi uz more, tako da smo prošli sve uvale, a bila je skoro na kraju) naišao sam na "nasukanog" dupina.


I dvorac, ali bez...


Zajutrak u Novom prije polaska pronašao sam u vrtu.


Djelići sa Lopara za povećati: jedan od info natpisa i zanimljivi oblici nad pješčanom plažom.


Morske brazde.


Ovdje sam u moru 50 m od obale.


Kažu da je zaista domaće, a ja volim probati domaće (negdje na pola puta između Lopara i Mišnjaka, mislim Mundanije).



DODATAK: mjesec snimljen uz pomoć teleskopa sa jednog druženja sa astronomima.

U ove dane kad skupljam papire za mirovinsko a i vrijeme ne dozvoljava otići negdje dalje na 2-3 dana, samo uspijem skočiti do Novog gdje mogu odmoriti i nešto sitno napraviti u kući i u vrtu.

Još jedna šetnja starim gradom za Okolotorno.


Moglo se naći i za pojesti


i za popiti.


Ovaj put sam kupio sok od jabuka, kvalitetno maslinovo ulje sa Krka i male školjkice od dječice.


Za večeru domaći kozji sir, salata iz vrta, kupovne rajčice i krčko maslin. ulje.



U povratku u Rijeku uobičajeno preko Vinodola jer ima manje gužve i više hlada. Ovo su griži iznad mjesta Bribir i Grižane.


Kad su već bili lijepi vidici odlučio sam usput obići i neke vidikovce koje nazivaju "Oči Vinodola".


Sa ceste uz koju je i parking nema puno pješice do vidikovca Slipica iznad Bribira.


Pogled sa Slipice na Novi i Novljansko polje.


Za doći do vidikovca Pridva i Mahavica može se i cestom koja iz Grižana i Antova ide prema mjestu Plase, a može se nastaviti i lošijom cestom sa terencem do Liča u Gorskom Kotaru. Na početku uspona je upozorenje, ali silazak cestom je puno opasniji od uspona.


Detalji sa ceste gdje se automobili mogu mimoići samo na proširenjima.




Uz cestu ima i cvijeća kao ove zvončike.


Pogled sa vidikovca Pridva na Grižane i staru gradinu Belgrad


Pogled na dio otoka Krka sa zaljevom Klimno gdje se volim okupati.


Ovo je pogled na Tribaljsko jezero sa Mahavice.


Za povećati dvoklikom: pogledi na Vinodol, Tribaljsko jezero i Bribir.


Još jedan pogled na Vinodol sa Novim na kraju.