po putu i azimutu

Vraćajući se iz Raba došao sam u Novi Vinodolski malo se odmoriti i pregledati vrt, a drugi (ili treći) dan sam krenuo za Rijeku preko Fužina.

Uvijek zastanem kod planinarskog doma "Vagabundina koliba" u Ravnom (864 m n/m), ovaj put sam uzeo zanimljiv kolač od cijelog zrna zobi i jabuka i kavu.




Fužine su zanimljivo mjesto, uz Lič najbliže moru od goranskih naselja, a ljeti uvijek ugodno za šetnju jer nije prevruće. Navratio sam do starih znanaca iz Varaždina koji već dugo vremena dio ljeta provode ovdje. Ovaj put se nismo odlučili za neki veći vrh u okolini, a oko Fužina ih ima dosta, nego za obližnji Preradovićev vrh.
Uspon na Preradovićev vrh opisao je i Aurel Forenbacher u listu "Hrvatski Planinar" (link) 1902. godine.

Pogled na Fužine i jezero Bajer sa uspona.


Turistički brodić je upravo krenuo na vožnju jezerom.


Na ovom dijelu staze postavljena je nova ograda uz koju je sigurnija šetnja.


Uz stazu malo prije vrha netko je napravio maketu fužinske crkve sv. Antuna Padovanskog, inače najveće crkve u Gorskom Kotaru, ali izgleda su se u deblu nastanili mravi a zatim došao medo.


Na vrhu je upisna knjiga i info tabla.


Pogled na Fužine i okolicu sa vrha.


Još uvijek ima raznog cvijeća, a pojavile su se ciklame i šumski encijani.




Vrh vole posjećivati i leptiri, a ovaj lastin rep nam je pozirao, kao da kaže -vidite kako sam lijep.


Od lastinrepaca primijetio sam još i prugasto jedarce, a bilo je i šarenaca i plavaca. Mislim da je ovo admiral.


Kod snimanja leptira treba biti miran i čekati, možda vam slete i na ruku (ako miriše na cvijeće, a ne na autan).


U povratku smo primijetili na panju u livadi gljivu žuti kruh (vrbovača, šumsko pile, lat. Laetiporus sulphureus)


Za povećati: Pogled na Fužine sa Preradovićevog vrha i ja u lovu na šumsko pile.


Zatim sam na putu našao krumpir koji je valjda ispao nekom kad se vraćao iz polja, a ubrao sam i bobe borovice (lat.Juniperus communis) kojih ovdje ima puno. Borovici je slična šmrika, ali ima veće bobice smeđe boje i raste češće u primorju. Naravno, odmah smo počeli smišljati kako pripremiti ovu gljivu uz ove sastojke.


Na pirjani žuti kruh, papriku, luk kozjak dodan skoro kuhani krumpir (onaj nađeni nije bio dovoljan) sa vodom i vinom, dodani začini, bobe borovice ,još malo kuhano i u tanjuru pokapano maslin. uljem.


Dodatak gratis: prava domaća Bakarska vodica po staroj recepturi od grožđa sa prezida Takála.