po putu i azimutu

Kad su Grobničke Alpe bile većinom pod oblacima, a na strani prema moru snijeg se skoro otopio , odlučio sam prošetati nešto nižim predjelima, nadajući se vidjeti razne proljetnice u šumi.


Visibabe su bile već na početku staze.


Sve je više i jaglaca.


U obližnjem ranču pogledam konje koji se mogu jahati.


Kukurijek se može pronaći i kraj kuća i u planinskoj šumi.


Bodljikava veprina ne dozvoljava previše šetnje van staza, ovdje ih ima i sa modnim bijelim dodatkom i kao filigram.




I likovac je počeo pupati, zaštićena ali i otrovna biljka sa mirisnim cvatom.


Šafrana je bilo puno malo dalje od glavne staze.






Na krškom području ima zanimljivih stijena.




Putokazi i kućica za ptice.


Zanimljiva gljiva na srušenom deblu, mislim zlatnožuta drhtalica (Tremella mesenterica)
, nejestiva.


Veće fotke za dvoklik: tepih od mahovine i visibaba, šafran sa cijenjenim tučkom, kolaž sa cvijećem, karta šetnica i heljda za večeru.




Tabla s porukom.