po putu i azimutu

Nešto više od polovine ovog siječnja, koji je najčešće i najdulji mjesec u godini, bila je, barem po vremenu zanimljivija nego cijeli prosinac; bilo je kiše, bure, snijega, a i sunca, pomalo zubatog.

Kad već kroz prozor ponovo vidim snijeg na Tuhobiću i Viševici, zašto ga ne probati, makar ispod vrhova.


Tuhobić.


Viševica.


Počele su i visibabe.


Bilo je i leda.


Vidik sa vršnih katova nebodera nije uvijek lijep i dalek.


Crni sljez uprkos zimi cvate oko zgrada.


Lagana šetnjica šumama oko Kastva.




I za šetnju po korzu se treba obući.


Živjeli!


Fotke za povećati: detalj iz Kastavske šume ispod Mačkovog vrha i rižoto sa gljivama i jota.


Plod ruže se ne žali na kišu.

Svaka godina je dobra (makar je svaka mogla biti i bolja), a iz ove bi trebali izvući još malo bolje. Prisjetit ću se nekih trenutaka, makar se Shakira čuje iz susjedovog stana; -Waka naka, tamo je neka, nemoš bilivit...

Mora se nešto i pojesti, makar kažu kako je gladovanje zdravo.


U veljači volim vidjeti maškare.


U ožujku cvijeće u prirodi.


"Homo si teć" je šteta propustiti.


Svibanjski plavi encijani u planini.


Leptir prugasto jedarce uživa na cvijeću.


U srpnju kupanje u toplom moru sa pogledom na "Vinodolske Alpe".


Barufe va Dragi i mornarska noć.


Tradicionalan uspon na Učku.


Lovranski maruni.


Vrh Obruč (1377 m), najviši u "Grobničkim Alpama" na kojem sam bio puno puta.


Zimska liga u trčanju ovaj put i na Molo longo.