po putu i azimutu

Na istočnim padinama Učke, iznad Mošćeničke Drage, proteže se dubok klanac za koji kažu da u svojim dubinama skriva tajnovite stare mitske priče iz slavenske mitologije. Znanstvena istraživanja su pokazala da su ovi obronci Učke bili od posebnog značaja za prve slavenske doseljenike na ovom području koje je odabrano i kao svetište. Krenuo sam obilježenom stazom, nazvanom Mitsko -povijesna staza "Trebišća - Perun" od mjesta Potoki iznad Mošćeničke Drage. Put nije težak ali je ipak poželjno imati dobru obuću za hodanje, a u napuštenom selu Trebišća se može obnoviti zaliha pitke vode.
U suradnji udruge Dragodid i općine Mošćenička Draga u napuštenom ljetnom selištu Petrebišća na oko 700 m n/v, ispod vrha Perun organizirana je radionica suhozida i obnavljanje nekih pastirskih kuća, a bit će uređeno i sklonište za planinare. U ovoj radionici učestvuje i bloger neverin.

Na početku puta pogled desno iznad na stijenu Zijavica koju posjećuju alpinisti.


Slikovito selo Trebišća koje je nekad imalo mlinice.


Jedan od slapića na bistrom potoku koji prolazi kroz Trebišća,


ispod kojeg sam ugledao ovu mladu bjeloušku.


Još jedan slap i odmorište s klupama.


Nakon odmora nastavljam za Potrebišća, uz pokazne table o Slavenima i mitologiji i ovakvim stablima.


Na srušenim stablima naselili su se leptiri ili školjke.


Rasplesano drveće.


Dolazim u Potrebišća gdje čujem udarce čekića i drugih alata.


Prema dimu, radi se punom parom.


Primjećuje me @neverin i vodi u obilazak, prvo do baznog logora i kuhinje, gdje su ugradili i mini suhozid, a kamp je bio smješten na velikoj livadi ispod brda Perun.


U kaminu je gorjela vatra, koja im je bila potrebna prošlih dana jer im bog Perun nije bio baš sklon, imali su više kiše i munja nego sunca.


Dok je žrec svirao na gitari, kuhar nas je počastio istarskim muškatom, a na stol je došao tek ispečen kruh.


Električno napajanje su imali iz ovih solarnih ploča.


Nastavljam obilazak već vidno uređenog naselja.




Pogled na visoki Suhi Vrh iznad.


U okolici bilo je puno divlje mrkve, čije cvjetove je lako prepoznati po ovom tamno ljubičastom cvjetiću u sredini.


Radovi na krovu.


U povratku krećem prema Voloskom Kuku, pomalo klaustrofobičnom carstvu boga Volosa.


Uz stazu me prate lijepi, ali i otrovni cvjetovi digitalisa.


Ovdje se kriju crni medvjedi i zmijske zmije.


Pogled preko zaštitne ograde na spilje Voloskog Kuka ispod kojeg je dubok kanjon.


Na fotkama za povećati: potok sa slapom kod sela Trebišća, dio kampa i pokazna tabla o mitologiji.


Kolaž nekih koje sam vidio kod Potrebišća: encijan, kupina, zvončić i stolisnik, zatim cvijet divlje mrkve i kolaž sa gospinom travom, gospinim trnom, ciklamom i bijelim karamfilićem.