po putu i azimutu

Jedan od najatraktivnijih lokaliteta u Parku prirode Učka je kanjon Vele ili Vranjske drage kojeg su, kako piše na interpretacijskim pločama, stvorile prirodne sile, potresi, vjetrovi, sunce i voda i započele oblikovati još u doba krede prije 140 milijuna godina. Kanjon Vele Drage je od 1963. godine zaštićen kao rezervat prirodnog predjela, a od 1998. kao geomorfološki spomenik prirode. U ovom kanjonu ima puno penjačkih smjerova, smatra se da je prvi ispenjao najveći Veliki Toranj legendarni tršćanski alpinist Emilio Comici 1931. g. koji se po njemu često i zove Comicijev Toranj. Do ulaza u Velu Dragu je lako doći jer je odmah ispod ulaza u tunel Učka sa istarske strane, ima i mali parking i klupe sa stolom za odmor.

Već sa vidikovca je lijepi pogled na ovaj poseban kanjon, a ova stjenovita barijera ima blizu 100 metara visine.


Pogled na vitku Svijeću na čijem vrhu sam bio prije puno godina, sad je zabranjen uspon zbog napuknuća.


Često slikan pogled na Svijeću kroz Okno.


Ovdje se vidi kako penjački smjer po desnoj strani Svijeće na fotki i nije tako težak.


Svijeća fotkana sa pruge koja presjeca Velu Dragu.


Na vrhu Svijeće još stoji penjačko sidrište.


Pruga na kojoj već dugo nisam čuo vlak.


Interpretacijske table o penjanju.


Pogled na vršni greben Učke sa vidikovca


i na dio tunela Učka iz dubine Vele Drage.


Pogled sa pruge na cijeli Veliki toranj.


Vrh Velikog Tornja gledan iz kanjona.


Bivak špilja u podnožju Velikog tornja gdje penjači znaju često prenoćiti.




DODATAK:

Sa obitelji iz Varaždina koju već duže poznajem, a ljetuje u Fužini u Gorskom kotaru dogovorio sam se za planinarski izlet na Tuhobić na kojem još nisu bili a nije daleko od Fužina. Do izviđačkog doma u Lepenici nedaleko Gornjeg Jelenja ima točno 12 km, oko 10 km asfalta i oko 2 km bijele ceste, na strmijim dijelovima posute otpadnim asfaltom kako ne bi jake kiše izrovale cestu. Ovaj dom sam prije često posjećivao, i dok su mi djeca bila mala, jer ima mjesta za razne igre, a teče i lijep i bistri potok Lepenica koji se ulijeva u istoimeno jezero.

I najmlađem članu naše male ekspedicije, maloj Megi se ovo mjesto jako svidjelo, pogotovo kad je vidjela viline konjice koje je zvala plavim leptirima, žabe i ribice.


Istraživanje potoka.


Trojka sa fotoaparatima u grmlju.


Zadnji dio uspona na Tuhobić je dosta strm i treba odmoriti.


Izviđački dom je već duboko ispod.


U šumi ima mirisnih ciklama.


Megi i Jacques vać su na vrhu, i čekaju nas odmarajući u zavjetrini jer je puhala bura.


Pogled sa vrha prema Bitoraju i Bjelolasici, a vidi se i jezero Lepenica, dio Fužina i most preko jezera Bajer.


Pogled prema Rijeci, Učki i Ćićariji.


Vidi se i Risnjak na kojem su bili nekoliko dana prije ovog uspona. Dom na Lepenici je u sredini dolje.


Risnjak tele objektivom.


Snima se


i odmara.


Povratak sa vrha.



Ponovo kratki odmor kraj doma u Lepenici, gdje imaju i drveni vlakić.


Odmaraju i žabice u potoku.

Ove godine MTB Učka marathon bio je dosta jak jer je utrka bila organizirana u sklopu svjetske UCI MTB Marathon Series, i došli su neki od najboljih svjetskih brdskih biciklista. Utrku je je organizirao Brdsko biciklistički klub Marun iz Lovrana, i na na startu utrke na Lovranskom mulu skupilo se ok o150 biciklista i biciklistica iz deset europskih zemalja. najjače kategorije Elite M, Elite W i U-23 natjecatelji su vozili 94,5 kilometara uz visinsku razliku 4472 metara. Veterani 1 i 2 i “Sportaši” vozili su 70,8 kilometara uz 2332 metra visinske razlike a veterani 3, juniori i rekreativci imali su stazu od 34,2 kilometra uz 1603 metra visinske razlike. Nagradni fond utrke iznosio je 3100 eura.

Bicikli su spremni za utrku.


Tu je i lovranska limena glazba.


Nemaju svi bicikle.


Prije starta su krenuli motori kako bi osigurali cestu do skretanja za Lovransku Dragu.


Prvo su startale žene iz U-23, a zadnji rekreativci.




Biciklisti se uspinju na prijevoj Poklon gdje se prelazi skoro 1000 m. nad morem, a tu je bila okrjepa i servis ako zatreba.




Do mjesta Mala Učka vozi se po ugodnom hladu.


Poslije je put sve teži za vožnju i nakon Babinog groba slijedi spust po strmoj planinarskoj stazi.


Kod Babinog groba gdje se nalazi malo planinarsko sklonište je bila zadnja okrjepa, a i lijep pogled.


Na tumbićima Babino sklonište, start u Lovranu i put za Babin grob i ranč Bubač.



Cilj je također bio na mulu gdje se moglo i okupati nakon utrke.


Njemački biciklist Matthias Leisling bio je najbrži u najjačoj klasi Elite i prošao je cijelu stazu od 95 km za nakon 4 sata, 44 minute i 53 sek., kod žena najbrža Dosa Eszter iz Mađarske koja je stazu prošla za 6:30 sati. Kod rekreativki pobijedila je Iva Hočevar, orijentacistica OK Torpedo.




Na stranicama BBK Marun možete vidjeti raspis, rezultate i film sa lanjske utrke.