po putu i azimutu

Sa obitelji iz Varaždina koju već duže poznajem, a ljetuje u Fužini u Gorskom kotaru dogovorio sam se za planinarski izlet na Tuhobić na kojem još nisu bili a nije daleko od Fužina. Do izviđačkog doma u Lepenici nedaleko Gornjeg Jelenja ima točno 12 km, oko 10 km asfalta i oko 2 km bijele ceste, na strmijim dijelovima posute otpadnim asfaltom kako ne bi jake kiše izrovale cestu. Ovaj dom sam prije često posjećivao, i dok su mi djeca bila mala, jer ima mjesta za razne igre, a teče i lijep i bistri potok Lepenica koji se ulijeva u istoimeno jezero.

I najmlađem članu naše male ekspedicije, maloj Megi se ovo mjesto jako svidjelo, pogotovo kad je vidjela viline konjice koje je zvala plavim leptirima, žabe i ribice.


Istraživanje potoka.


Trojka sa fotoaparatima u grmlju.


Zadnji dio uspona na Tuhobić je dosta strm i treba odmoriti.


Izviđački dom je već duboko ispod.


U šumi ima mirisnih ciklama.


Megi i Jacques vać su na vrhu, i čekaju nas odmarajući u zavjetrini jer je puhala bura.


Pogled sa vrha prema Bitoraju i Bjelolasici, a vidi se i jezero Lepenica, dio Fužina i most preko jezera Bajer.


Pogled prema Rijeci, Učki i Ćićariji.


Vidi se i Risnjak na kojem su bili nekoliko dana prije ovog uspona. Dom na Lepenici je u sredini dolje.


Risnjak tele objektivom.


Snima se


i odmara.


Povratak sa vrha.



Ponovo kratki odmor kraj doma u Lepenici, gdje imaju i drveni vlakić.


Odmaraju i žabice u potoku.