po putu i azimutu

  Planinari iz PD Obzova na Krku uredili su  i označili  nekoliko novih  staza, jedna od njih je od Omišlja preko Hameca uz zračnu luku Rijeka ili Voza do malog, ali zanimljivog  mjesta Rudine gdje se nalazi spilja Biserujka  iznad uvale Slivanjska, a nije daleko ni uvala Klimno koja je 6 mjeseci ugodna za kupanje.   Staza je ujedno dobra  i za brdske bicikle, u početku lagana po makadamu, a zatim po nešto užoj stazi kroz kamenjar. Preporučam visoke planinarske čarape zbog bodljikavih sikavica, drače, šmrike i ostalog bilja koje raste po stazi kako ne bi imali crvene točke i linije na nozi kao ja.   ( Ali  uvečer me nisu komarci izboli jer sam se držao blizu lavande  i ružmarina).

Pogled sa šetnice prema kopnu.


Pogled sa tog kopna prema otoku Krku.


Raskrižje blizu Rudina i uvale Slivanjske.


Odmah ispod ovih kućica se nalazi spilja Biserujka.



Spuštam se u Slivanjsku uvalu.


Uz stazu cvate mirisno smilje.




Ima puno raznih sikavica, na ovoj je dosta živo.


Vraćam se nazad  i kroz selo Rudine, gdje ima i lijepih obnovljenih kućica spuštam se drugom stranom prema uvali Slivanjskoj.


Pogled na dio uvale.


Lijevo  u uvali je pješćana plaža.




Školjić u zaljevu Klimno.


Plaža Meline sa ljekovitim blatom  u uvali Klimno.


Te subote na lokalitetu Mirine kod Omišlja  održavala se  Večer antičke kuhinje i zanimalo me kako izgleda jer sam  čuo dosta pohvala za  tu manifestaciju od prošle godine.  Na putu prema mjestu večere,  nekadašnje bazilike i samostana Sv. Nikole iz 6. st. , na rubu starog i velikog antičkog grada iz 2. st. , iznad ostataka rimskih termi, hodajući u togama koje smo dobili  kod  ulaza, dočekala nas je rimska straža,  gdje smo ponuđeni  slatkim rimskim vinom.

 



Provirivanje kroz prozor


I preko zidića.


Ove Rimljanke sigurno  nešto čaraju.




U unutrašnjosti nekadašnje bazilike "robovi" se pripremaju za nastup.



I nastupaju, ova igra s vatrom je bila propraćena pljeskom.



Car i društvo u tipičnom rimskom položaju
.


Ima i skrivenih zanimljivosti na ovom nalazištu.
.

 
 
Na kraju obilne večere bio je ukusan desert  i ova voćna ikebana.


PS. Ne zovite me na ručke  i večere 3 (tri) dana.

Planinarsko društvo Kamenjak organiziralo je i ove godine tradicionalni noćni uspon na Učku koji se održava od 2001. g. Prije je bio u sklopu Memorijalnoga pohoda na Učku u rujnu a sada se održava prvog vikenda u srpnju. Pohod se organizira u znak sjećanja na prvi zapisani noćni uspon na Učku dana 4.7.1852. godine koji je s prijateljima riječkim planinarima izveo tada istaknuti hrvatski političar i publicist Avelin Ćepulić , i taj uspon pod naslovom "Zora na Učki" opisao u zagrebačkom časopisu "Neven" u broju 29. u četvěrtak 15. Sěrpnja, kako je tada pisalo na naslovnoj strani "Nevena". To je ujedno i prvi zabilježeni planinarski putopis u hrvatskoj književnosti.
Taj planinarski uspon i putopis bio je prije nego su osnovani prvi planinarski klubovi u svijetu, -British Alpine Club (1857.) i Der Österreichersche Alpenverein (1862.).

Došao sam na prijevoj Poklon odakle će početi noćni uspon još po danu kako bih mogao na miru večerati i pripremiti se za uspon. Prije toga sam se okupao u moru kod Lovrana jer je dan bio zbilja vruć.




Na Poklonu je i WC poseban.


Prozor planinarskog doma na Poklonu.
.

Nakon što smo se svi okupili na na prijevoju uz pratnju vodiča i sa lampadinama na glavi krenuli smo oko 2 h ujutro istarskom stranom na vrh Vojak (1.401 m) gdje ćemo dočekati zoru.


Odmor na sedlu gdje je križanje za Malu Učku, Suhi vrh i Vojak.


Kula na vrhu Učke se tek sada vidi.


Većina se uspinje na kulu.


Sunce se pojavljuje iznad planina Kvarnera.






Čekajući zoru na vrhu Učke nije bilo pretoplo i većina smo imali jakne i kape. Nako nšto je sunce izašlo krenuli smo nazad.


U šumi je sve više svjetla.


Dolazimo ponovo na Poklon odakle smo krenuli.


Na većim fotkama faze izlaza sunca i planinari u jaknama na vrhu Učke.