po putu i azimutu

Nakon dužeg vremena opet sam sa PD Kamenjak krenuo na jedan zimski planinarski izlet, ovaj put na Skradski vrh i Vražji prolaz. Na želj. kolodvoru bilo je tog jutra puno planinara jer su tri riječka društva organizirali izlete na kvarnerske i goranske vrhove. Prva skupina se iskrcala u Driveniku, najvišoj želj. stanici kod nas (818 m), odakle se lijepo vidi stjenoviti vrh Medviđak, druga u goranskom mjestu Lič, a mi smo nastavili dalje do Skrada.




Sa želj. st. Drivenik najbliži je prilaz na stjenoviti vrh Medviđak, na kome ovaj put nije bilo snijega kako zna biti.






Ni u Skradu nije bilo snijega kako smo očekivali, ali već kod ulaska u šumu iznad livade kod vidikovca Kavranova sten gležnjače i štapovi nisu bili viška.



Od ove kapelice do vrha ima još jedan kratak uspon






Na vrhu je kutija s žigom Goranske obilaznice



Malo ispod vrha na drugu stranu nalazi se lijepi vidikovac sa klupicama (Josipove klupe) gdje smo odmorili i marendali.



Nekima je bilo dosta hodanja na nogama



Pogled na Bjelolasicu (1533 m), najviši goranski vrh.



Na Risnjaku (1528 m) uvijek sa puno snijega vidio se i planinarski dom.



Veliki Snežnik (1796 m) u ne dalekoj Sloveniji još će dugo biti ovako bijel.



U povratku istim putem preko livade uz Kavransku stijenu i cestom desno prema Skradu (markacija na cesti se nije vidjela zbog snijega, ali ima na drvetu iznad).





Usput smo posjetili i izvor rijeke Dobre