Već sam pred 15-tak godina obišao najviše planine u Sloveniji i za završetak Slovenske planinske poti ostali su mi samo vrh Sv. Trojica nedaleko Pivke i mjesta u slovenskoj Istri uz talijansku granicu, Ankaran i Tinjan, do kojih mi se nije nikako dalo ići samo zbog žigova, ali kad su Žarko, Uroš i Saša planirali uz neke vrhove obići i ova mjesta pridružio sam im se i krenuli smo autom rano ujutro prema Sloveniji.
Nakon vožnje po slovenskoj Istri i kave u jednom kafiću u Ankaranu vratili smo se dio puta i krenuli na vrh Slavnik (1029 m), koji je prije bio i točka Istarskog plan. puta jer se nalazi na sjevernom rubu Ćićarije. Na Slavnik se najlakše dođe iz mjesta Podgorje, za oko sat i po laganog hoda, a malo dalje na jugu su i naša mjesta Jelovice i Vodice iz kojih smo nekad znali ići na Slavnik.
Vrhu Slavnika je travnat, a na livadama bilo je dosta cvijeća, među kojem su se isticali narcisi.
Na vrhu je već bilo dosta planinara.
Planinarski dom, Tumova koča na Slavniku nalazi se na vrhu, a uz nju je i veliki odašiljač
Lijepo se vidjela skoro cijela Ćićarija i najviši vrh Učke Vojak (1401 m), udaljen zračne linije samo 33 km.
Dobro se inače vidi i obližnji Tršćanski zaljev, ali zbog izmaglice samo se nazirao grad Koper.
Bilo je oko vrha i ovih encijana lijepe plave boje koje uvijek volim vidjeti.
Nakon marende i odmora krenuli smo nazad i zatim kolima preko Kozine i talijanskog mjesta Bazovitza prema Sežani i Ajdovščini jer su Saša i Žarko htjeli još posjetiti koču Antona Bavčerja na Čavnu (1242 m) iznad Vipavske doline.
Ja sam se prisjetio kako sam krajem travnja '88. pješačio po mokrom snijegu skroz od mjesta Vojsko do Malog Golaka (1495 m), najvišeg vrha u Trnovskom gozdu i nakon što smo se smjestili u Iztokovom zavetišču pod vrhom počela je snježna mećava i morali smo cijelu noć ložiti peć.
Ujutro se vrijeme smirilo, ali smo dosta dugo po dubokom friškom snijegu hodali do koče na Čavenu, a zatim se spustili u Ajdovščinu gdje se u parkovima moglo vidjeti posljedice nevremena.
Ovaj put snijega nisam nigdje vidio, ali bih rado ponovo noćio pod malim Golakom dok vani pada snijeg.
Vratili smo se preko Postojne gdje nas je pozdravio jamski medved, a poslušali smo prije povratka i domaću svirku na terasi hotela.
