po putu i azimutu

Torpedo kup Proljeće '08. nastavili smo utrkom ulicama mjesta Lokve u Gorskom kotaru, a zatim sa dvije utrke šumama i livadama kraj primorskog mjesta Klana. U Lokvama su pobjednici u mlađoj kategoriji bili domaćini, a u starijoj je ovaj put pobijedio Edi ispred Marina i Tonija.



Naravno, i ovaj put je u Lokvama bilo prohladno i povremeno je padala slaba kiša, ali livade nisu bile pod vodom kao zadnji put dok smo trčali u blizini Lokvarskog jezera.


I Klana nas je dočekala prošlu nedjelju sa vremenom dosta hladnijim nego u Rijeci, ali makar je samo 18 km udaljena od Rijeke, nedaleko je slovenska granica i nadmorska visina je preko 500 m.
Prva utrka bila je sa startom i ciljem kod pilane 2 km od Klane.


Livade su bile pune raznog cvijeća, kao što su ove čestoslavice


a bilo je i krasnih crnocrvenih orhideja (Orchis ustulata)


Nije nedostajalo ni malih životinjica na cvijeću




Start druge utrke bio je na livadi iza igrališta, a tko je skrenuo prerano lijevo u šumu, naišao je i na divlje svinje, koje smo kasnije svi išli pogledati. Srećom, bile su iza ograde.


Na ovom dijelu teren je bio nešto teži za trčanje i orijentaciju

U rujnu 2007. pokrenuta je akcija okupljanja članova i prikupljanja ideja za reorganizaciju (kulturnu, umjetničku i ekološku) užeg područja oko šetnice uz Rječinu. Rezultat akcije je veliko kulturno-umjetničko okupljanje i djelovanje u 10. svibnja 2008. na Rječini.

Šetnica je kao projekt predstavljena još 1886. od arhitekta Antonija De Sepie, a trebala je voditi od Tvornice papira do jezera Valić. Ideja projekta je skupiti umjetnike (afirmirane i neafirmirane) koji bi svojim radom
darovali dio svoje stvaralačke energije. Na tom putu svaki bi umjetnik imao slobodu intervenirati gdje i kako želi, naravno bez štetnih posljedica za okoliš.

Već sam bio ovu najavu pročitao kod Borivoja i Sakice, a oboje su i prisustvovali manifestaciji "Duhovi Rječine" i opisali na svojim blogovima. Inače se volim prošetati po nekom dijelu šetnice uz Rječinu, a u jesen se održava i tradicionalni pohod cijelom šetnicom od Trsata do izvora Rječine.

Do mjesta održavanja ovog projekta došao sam markiranim putem od mosta preko Rječine u blizini mjesta Pašac.



Dok sam se spuštao Petrolejskom cestom vidio sam dim u blizini kanjona Rječine i pomislio kako netko pali korov, ali nedugo nakon mene su došli vatrogasci sa dvoja vatrogasna kola i počeli gasiti požar jedne usamljene kuće malo iznad mjesta okupljanja. Kuća je potpuno izgorjela, ali se požar nije proširio dalje.


Kao što piše u prospektu, ovim projektom bi se trebao uspostaviti novi odnos između ljudi i prirode, odnos kooperacije, a ne eksplotacije prirode, a ujedno bi i šetnica uz Rječinu opet bila najvažnija šetnica u okolici Rijeke.


Na ovom dijelu Rječina je pitoma i lijepe zelene boje.


Ova vrata nekog automobila su bila malo prije izvađena iz korita rijeke i poslužila u ovu svrhu.


Borivoj me ugledao i pozvao na piće uz ovaj stol, a u kotlu se kuhao gulaš sa njokima za sudionike projekta.


Borivoj je autor ovih "Buda" u koritu Rječine i haiku pjesama.




Pogled kroz okvire


Neki od radova


Dok neki rade veliki "čovječe ne ljuti se"...


...drugi odmaraju nakon postavljanja skulptura




Bilo je i žive muzike sa zanimljivim instrumentima




Još sam malo prošetao uz tok Rječine, a pažnju m ije privukao ovaj veliki "otisak", a psić se odmarao na sred puta i njušeći mirise iz kotla

Prirodni predio Pakleno je teško prohodno područje netaknute divljine između vrhova Obruč, Fratar, Suhi vrh i Osoje puno jama i dubokih vrtača u kojima se snijeg nikada ne otopi, a okomite stijene raznih oblika uzdižu se iznad visokih jela. Kroz Pakleno prolazi markirani put od planinarskog doma Hahlić do Previjka sa skretanjem za Osoje i do Sjevernog vrha Pakleno (1334 m), a 1987. HPD Kamenjak je napravio obilaznicu "Od Paklenog do Nebesa" koja uz ostale vrhove skupine Obruč obuhvaća tri vrha u Paklenom, stijenu Napa i Špilje.
Nakon spuštanja sa Obruča ušli smo u divljinu Paklenog sa prijevoja Vrh planine čije livade su ukrašavali jaglaci i encijani.



Htio sam pokazati slavonskim planinarima i ovu duboku jamu punu snijega 5 min desno od staze, ali pri razgledavanju je potreban oprez.



Nakon povratka na markirani put odjednom se pojavila i ova visoka stijena


Skrećemo desno uz stijenu do Špilja, a tim putem se može doći do vrha Osoje.


Erika i kukurijek su nas gledali dok smo se provlačili kroz stijenje i grmlje.


Ispod ovih stijena se krije nekoliko splja u kojima se može bivakirati.


Romanticus se vidi jer je u crvenoj majici


Kod jedne od spilja se nalazi i žig


Pogled na Napu i Južni vrh


I Romanticus i stijena pokazuju smjer u pravcu Nape




Uskoro smo pod prevjesima velike stijene zvane Napa.




Od uspona na Napu težim putem smo odmah odustali i pokušali smo "lakšim putem"


I lakši put je zahtijevao dosta akrobacije tako da smo na ovom mjestu odustali od penjanja i krenuli nazad, ali svi su rekli kako će se jednom vratiti i popeti na vrh Nape i obližnji Južni vrh.


Sa Nape se vidi i vrh Fratar desno


U povratku do doma bilo je nekoliko ovakvih provlačenja


Nakon ručka u domu gdje je nastala i jedna anegdota u vezi ponuđenog fažola sa repom krenuli smo nazad u dolinu strmim putem "preko kolaca".
Obavezno slikanje kod Hahlića




Livade se još nisu sasvim rascvjetale, ali moglo se vidjeti lijepih kluzijevih sirištara


Nakon snijega u Paklenom Slavonci su otišli vidjeti i more u Opatiji prije povratka kući, a o ovom izletu u Grobničke Alpe će uskoro i Romanticus nešto napisati
na svom blogu.

Ponovo sam se našao u planini sa slavonskim planinarima, ovaj puta u domu Hahlić u Grobničkim Alpama. Vjerojatno su bili zadnji koji su spavali u ovakvom domu jer će biti preuređen, i zbog toga zatvoren slijedeći vikend i sve do završetka radova. Izvana će ostati isti, ali će se proširiti kuhinja i dnevni boravak. Planinarska kuća na ovome mjestu prvi put je sagrađena 1926 g., ali je uništena za vrijeme rata i tek 1969 g. ponovo sagrađena i takva se zadržala do danas.
Dok sam se vozio cestom kroz Grobinščinu, u blizini Lopače pozdravila me duga, koja kao da je izlazila iz kanjona Rječine.


Nisam se mogao s njima u subotu penjati kroz Mudnu dol jer sam radio, ali sam u nedjelju već u 8 ujutro bio pred domom. Lijevo je Suhi vrh a desno Fratar


Zatekao sam ih u domu i nakon doručka krenuli smo na Obruč (1377 m), najviši vrh u ovoj skupini.




Komentatorica S. se probija kroz stijenje i raslinje Obruča






Svako toliko smo stajali i slikali zanimljive detalje.


Još jedan korak nazad!


Pogled na prijeđeni greben


Za oko sat vremena stigli smo na vrh. Vidici nisu bili idealni ali se ipak dobro vidio Snežnik (1798m) u Sloveniji.


Kao i naši vrhovi: Jelenc, Planina, Gušlica, Međuvrhi, Snježnik, Sljeme, Grleš, Osoje, Gornik, Fratar i u Gorskom kotaru Risnjak i Bjelolasica.


Polako se vraćamo istim putem preko pločastih stijena s pogledom na Kvarnerski zaljev i Učku i Ćićariju


A kuda sad? kao da se pita Romanticus


Pogled prema Paklenom, predjelu nedirnute divljine u koji ćemo se uskoro spustiti


Pred kraj je i najstrmiji spust preko stijena.


Skretanje za Pakleno je odmah na prijevoju, oko 10 min prije doma i
ubrzo smo vidjeli vrh Obruča i sa ove strane.

Nastavit će se.