Ponovo sam se našao u planini sa slavonskim planinarima, ovaj puta u domu Hahlić u Grobničkim Alpama. Vjerojatno su bili zadnji koji su spavali u ovakvom domu jer će biti preuređen, i zbog toga zatvoren slijedeći vikend i sve do završetka radova. Izvana će ostati isti, ali će se proširiti kuhinja i dnevni boravak. Planinarska kuća na ovome mjestu prvi put je sagrađena 1926 g., ali je uništena za vrijeme rata i tek 1969 g. ponovo sagrađena i takva se zadržala do danas.
Dok sam se vozio cestom kroz Grobinščinu, u blizini Lopače pozdravila me duga, koja kao da je izlazila iz kanjona Rječine.
Nisam se mogao s njima u subotu penjati kroz Mudnu dol jer sam radio, ali sam u nedjelju već u 8 ujutro bio pred domom. Lijevo je Suhi vrh a desno Fratar
Zatekao sam ih u domu i nakon doručka krenuli smo na Obruč (1377 m), najviši vrh u ovoj skupini.
Komentatorica S. se probija kroz stijenje i raslinje Obruča
Svako toliko smo stajali i slikali zanimljive detalje.
Još jedan korak nazad!
Pogled na prijeđeni greben
Za oko sat vremena stigli smo na vrh. Vidici nisu bili idealni ali se ipak dobro vidio Snežnik (1798m) u Sloveniji.
Kao i naši vrhovi: Jelenc, Planina, Gušlica, Međuvrhi, Snježnik, Sljeme, Grleš, Osoje, Gornik, Fratar i u Gorskom kotaru Risnjak i Bjelolasica.
Polako se vraćamo istim putem preko pločastih stijena s pogledom na Kvarnerski zaljev i Učku i Ćićariju
A kuda sad? kao da se pita Romanticus
Pogled prema Paklenom, predjelu nedirnute divljine u koji ćemo se uskoro spustiti
Pred kraj je i najstrmiji spust preko stijena.
Skretanje za Pakleno je odmah na prijevoju, oko 10 min prije doma i
ubrzo smo vidjeli vrh Obruča i sa ove strane.
Nastavit će se.
