po putu i azimutu

Ove godine snijeg je ranije pao nego inače, a obzirom na pretoplo ljeto nisam ga se nadao tako rano. Obično se kvarnerski vrhovi jače zabijele tek krajem studenog ili u prosincu, a sad su se već dva puta prekrili snijegom. Sa prozora soba na sj. strani zgrade vidimo Tuhobić, Medviđak i Viševicu, tako djeca odmah primijete kad padne snijeg u planinama, a najviše vole posjetiti Platak i domove na Hahliću i Lepenici kad su pod snijegom.










Na Platku pokušavaju "srušiti" drvo



A na putu za planinarski dom Hahlić već idu brže od nas.






Pas trči od jednog do drugog



i voli skakati po snijegu, ali mu se lovi za dlaku i ne držimo ga dugo vani.



Djeca su bez problema išla do Hahlića i dok su bili manji, a domar Davor, koji više nije gore, im je uvijek izvukao saonice iz spremišta.



Led na jezercima Hahlići je zimi debel



Ovaj put se jezerca nisu skroz zaledila jer je još toplo.



Crvenkapica i vuk?



U međuvremenu se i Učka, koju vidimo sa balkona, zabijelila , ali se snijeg na njoj već rastopio.



I krajem srpnja se može uživati u snijegu, kao što je bilo jedne godine kod doma Studlhutte pod Grossglocknerom, a i Priče sa planine se toga sječaju. Djecu tada nismo vodili, ali sad bi mogli, barem do nižih domova.