po putu i azimutu

Nisam se osječao spreman za trčanje jer me još bolio zglob na nozi, ali sam htio vidjeti utrku 2. kola Zimske lige i lagano prošetati stazama kroz šumu iza Kastva. Na Crekvini gdje je kao i uvijek bio start i cilj bilo je dosta hladno i vjetrovito tako da su trkači bili više obučeni nego obično, a i nakon završetka utrke nismo se puno zadržavali kraj zidina nikad dovršenog zdanja Crekvine. Tek je poslije bilo malo toplije i već je bilo šetača i biciklista.




Na stazi u šumi bilo je ugodnije a stabla još ne skidaju jesenje boje sa sebe.



Na ulasku u cilj




Prošetao sam kasnije i do obližnjeg napuštenog zaseoka Cari.


Ovdje su vjerojatno napajali stoku


Nekad je tuda prolazila rapalska granica i još ima ostataka bunkera i graničnih kamena, a netko je nakon rata postavio i ovaj spomen na mir 1918.



U blizini bunkera je i ovaj bunar



U šumi me uvijek iznenade neki oblici stijena



Zavirio sam i u unutrašnjost Šparožne jame koja se nalazi nedaleko Mačkovog vrha.






Već po običaju, vraćam se po mrklom mraku u Kastav

Ove godine snijeg je ranije pao nego inače, a obzirom na pretoplo ljeto nisam ga se nadao tako rano. Obično se kvarnerski vrhovi jače zabijele tek krajem studenog ili u prosincu, a sad su se već dva puta prekrili snijegom. Sa prozora soba na sj. strani zgrade vidimo Tuhobić, Medviđak i Viševicu, tako djeca odmah primijete kad padne snijeg u planinama, a najviše vole posjetiti Platak i domove na Hahliću i Lepenici kad su pod snijegom.










Na Platku pokušavaju "srušiti" drvo



A na putu za planinarski dom Hahlić već idu brže od nas.






Pas trči od jednog do drugog



i voli skakati po snijegu, ali mu se lovi za dlaku i ne držimo ga dugo vani.



Djeca su bez problema išla do Hahlića i dok su bili manji, a domar Davor, koji više nije gore, im je uvijek izvukao saonice iz spremišta.



Led na jezercima Hahlići je zimi debel



Ovaj put se jezerca nisu skroz zaledila jer je još toplo.



Crvenkapica i vuk?



U međuvremenu se i Učka, koju vidimo sa balkona, zabijelila , ali se snijeg na njoj već rastopio.



I krajem srpnja se može uživati u snijegu, kao što je bilo jedne godine kod doma Studlhutte pod Grossglocknerom, a i Priče sa planine se toga sječaju. Djecu tada nismo vodili, ali sad bi mogli, barem do nižih domova.

Nisam već duže vrijeme bio po vrhovima Ćićarije i već sam se dogovarao sa nekim planinarima, a i bloger Romanticus mi je javio kako dolazi obići Korita i Planik tako da sam se rado priključio starim poznanicima iz Slavonske ravni. Polazište za uspon na Korita i Brajkov vrh je mjesto Lupoglav u Istri, do kojeg se može doći kolima ili autobusom, a dosta praktično i jeftino je autobusom HŽ-a u 6 h ujutro, za koji se kupuje željeznička karta.

Sa prijevoja Poklon koji dijeli Učku od Ćićarije bilo je lijepo vidjeti izlazak sunca koji je osvijetlio otoke Kvarnera.






Od sela Brgudac vodi strma staza do stijene Brajkovog vrha.



Ispod vrha je izvor pitke vode koji se ulijeva u korita za napajanje stoke.






Voda se prelijeva preko korita i ulijeva u obližnje jezerce.





Na livadi ispod vrha i oko jezerca bilo je raznog cvijeća, a probali smo slatke mukinje i zreli šipak.



Uspon na vrh je kratak ali atraktivan i obično je lijep pogled na Učku i velik dio istarskog poluotoka.



Dio ekipice na vrhu



Romanticus kao da će poletjeti sa vrha



Naši ruksaci su čekali kod korita ispod stijena



Nakon osvježenja izvorskom vodom krenuli smo prema obližnjem planinarskom domu koji je dobio ime po koritima.






Sreli smo grupu planinara iz Italije koji su također htjeli ići preko Planika za Poklon, a pošto domar još nije došao, nakon odmora i ručka već poveća kolona krenula je prema najvišem vrhu Ćićarije Planiku (1273 m).




Pogled na Učku sa ceste za Lupoglav.

Orijentacijska utrka za Sprint Kup Hrvatske, "Kup Rijeka '07" održana je ove nedjelje u Kostreni na karti Žuknica u organizaciji POK Torpedo. Jasper, Toni, Marin i svi ostali su se potrudili kako bi trka uspjela, a i vrijeme je bilo sunčano i ugodno za trčanje. Samo ovaj put ipak nije bilo kupanja nakon utrke, kao na prošloj utrci lani u lipnju, tako da je proglašenje najboljih počelo i prije vremena. Anamarija, čiju sam sliku stavio u najavi sa peharom i ovaj put je došla do medalje kao kadetkinja, a iznenadila je Tea prvim mjestom u najjačoj ženskoj kategoriji. Cilj je postavljen kod osnovne škole, a start kod velikog sidra na križanju prema Žurkovu.



Čekanje u koridoru na znak starta



Uzimanje karata sa označenim kontrolama



Jedna od kontrola. Trčalo se sa kartonima sa klasičnim perforiranjem.



Livade su više izgledale kao u proljeće nego u jesen.


Iz daljine mi se i odbačena ambalaža učinila kao žuti cvijet.



Na cilju se očekuju prvi trkači. Sprint utrke su kratke i brze.



Glavna baza bila je u učionici 1a razreda gdje je Nebojša obrađivao podatke na laptopu.



I proglašenje je održano ispred škole. Anamarija treća.



Filip je ovaj put najbolji u kadetima



Tea iz Torpeda je pobjednica Kupa Rijeke, a Andrej iz Risa pobjednik.
Nikolina ovaj puta nije prva, "samo" srebro u Ž20

I neke mlade masline posađene oko škole imale su plodove.

Edi je opet bio drugi iza Matjaža iz Risa



Jasper je na kraju rekao samo: Vidimo se druge godine.