po putu i azimutu

Nisam već duže vrijeme bio po vrhovima Ćićarije i već sam se dogovarao sa nekim planinarima, a i bloger Romanticus mi je javio kako dolazi obići Korita i Planik tako da sam se rado priključio starim poznanicima iz Slavonske ravni. Polazište za uspon na Korita i Brajkov vrh je mjesto Lupoglav u Istri, do kojeg se može doći kolima ili autobusom, a dosta praktično i jeftino je autobusom HŽ-a u 6 h ujutro, za koji se kupuje željeznička karta.

Sa prijevoja Poklon koji dijeli Učku od Ćićarije bilo je lijepo vidjeti izlazak sunca koji je osvijetlio otoke Kvarnera.






Od sela Brgudac vodi strma staza do stijene Brajkovog vrha.



Ispod vrha je izvor pitke vode koji se ulijeva u korita za napajanje stoke.






Voda se prelijeva preko korita i ulijeva u obližnje jezerce.





Na livadi ispod vrha i oko jezerca bilo je raznog cvijeća, a probali smo slatke mukinje i zreli šipak.



Uspon na vrh je kratak ali atraktivan i obično je lijep pogled na Učku i velik dio istarskog poluotoka.



Dio ekipice na vrhu



Romanticus kao da će poletjeti sa vrha



Naši ruksaci su čekali kod korita ispod stijena



Nakon osvježenja izvorskom vodom krenuli smo prema obližnjem planinarskom domu koji je dobio ime po koritima.






Sreli smo grupu planinara iz Italije koji su također htjeli ići preko Planika za Poklon, a pošto domar još nije došao, nakon odmora i ručka već poveća kolona krenula je prema najvišem vrhu Ćićarije Planiku (1273 m).




Pogled na Učku sa ceste za Lupoglav.