po putu i azimutu

Na zadnji dan Marunade održan je "Učka mountain trek", ovaj puta sa startom i ciljem pred centrom Parka prirode Učka u mjestu Liganj. Nisam se na vrijeme prijavio za utrku, ali svejedno sam htio prošetati po Učki i vidjeti kako to izgleda a na Marunadi je uvijek lijepo i veselo. Start utrke bio je u 10 h na najvećoj uzbrdici u Lignju.



Prolazi se ispod stabala maruna



Oko prve kontrolne točke Lužinski vrh još je bila gužva jer su se brži spuštali a sporiji penjali.



Na vrhu sam odmorio sa jednom grupom iz planinarske kategorije koja nije imala velike ambicije za plasman na utrci i pokazao sam im okolne vrhove na kojima su ostale kontrolne točke. U daljini su se vidjeli i vrhovi Snježnik i Risnjak pod snijegom.



Vrh Grnjač (850 m) bio je druga KT i do njega sam došao lagano slikajući usput razne detalje, a najviše gljive. Kasnije sam i u prostorijama PP Učka u Lignju na izložbi gljiva uslikao neke otrovne vrste.



Još ima mirisnih ciklama.





Grnjač je lijep i stjenovit vrh.






Na vrhu sam ponovo stigao onu grupu i nakon slikanja i uživanja u pogledu na cijeli greben Učke i Suhi vrh (5. KT), kao i na Knezgrad i krenuli smo strmo dolje prema Lovranskoj dragi iznad koje se u jednom napuštenom selu nalazila 3.KT.
Pogled na Suhi vrh



Knezgrad i desno Lovranska draga



Pogled na Grnjač sa livade na putu za Lovransku dragu.



Nedugo nakon toga sam izgubio markaciju i spustili smo se direktno po šumi i došli iznad slapa. Teren je bio dosta težak i strm.



Ali su potok i slap bili lijepi nakon nekoliko kišnih dana.








Usput se može doći i na Knezgrad do kojeg je lakša šetnja, a na vrhu koji spada u HPO je i ovakav žig.





Dok su učesnici pustolovne utrke još trčali po Učki i Ćićariji mi smo se spustili u Liganj (bus) na marunadu uživati u domaćim delicijama i muzici Duleta i Bonace.






U planinarima pobijedio je Bojan Jevševar (3h30min) i zanimljivo je njegovo viđenje utrke, a za orijentacijske terene imamo slično mišljenje. U ultra kategoriji su trojica proglašeni pobjednicima, Goran Modrušan, Matej Mlakar i Andrej Mesner, svi u vremenu 7h15min, a kod žena Magda Horova (9,07).

Nakon duže pauze ponovo sam se uključio u nadmetanja u orijentacijskom trčanju za Kup Hrvatske, koje se ovaj puta održalo na terenima kod mjesta Otruševac između Bregane i Samobora. Vozili smo se uglavnom po staroj cesti, tako smo mogli ponovo stati u nekad nezaobilaznom Severinu na Kupi i popiti kavu na miru u jednom od kafića i kupiti nešto za marendu u jeftinom marketu. Stari frankopanski dvorac Severin je u blizini i šteta ga je ne pogledati, makar djeluje zapušteno, ali čuli smo da je obnova u planu.






Pogled na Sloveniju i rijeku Kupu ispod dvorca





Mjesto okupljanja smo uspjeli pronaći pomoću uobičajenih crveno bijelih putokaza koji postavlja organizator i pripremili se za utrku. Teren nije bio težak za trčanje, ali većina kontrola nije prihvaćala čipove pa smo morali perforiratiti označena mjesta na karti.



Proglašenje najboljih po kategorijama svi prate



Sestre Nikolina i Valentina i ovaj put su bile prva i druga u juniorskoj kategoriji.



Marin je također veseo zbog prvog mjesta u seniorskoj 21A


Ovaj put sam i ja došao do medalje među veteranima, makar sam imao samo povećalo jer sam zaboravio naočale.
Ostali rezultati su ovdje



Vratili smo se cestom preko Plešivice s koje su lijepi pogledi na Samoborsko gorje i nizinu oko Jastrebarskog, kao i na mnogobrojne vinograde.



Ponovo smo se zadržali u Skradu kod Grohotnika na odličnoj maneštri i pizzi.

U zadnje vrijeme bio sam nekoliko puta do Kastva i trčkarao ili vozio bicikl šetnicama kroz šume Loze i Lužine i popeo se usput na Mačkov vrh ili vrh Stanić, ali obzirom da sam krenuo dosta kasno uvijek me uhvatio mrak na stazi u povratku prema Kastvu, a nekad i u spuštanju sa Mačkovog vrha, tako da sam upoznao i "mračnu stranu" ove šume. Po danu se može sresti puno šetača, trkača, i biciklista, a po mraku samo pokoju šumsku životinju. Zadnji put sam bio na Beli pondejak, koji je padao na Dan neovisnosti, tako da je i taj dan bila velika gužva u Kastvu, kao i za Belu nedeju dan prije.




Jedva sam se probio biciklom kroz gužvu ulicama Kastva, ali i kroz Crekvinu kroz koju će za oko mjesec dana protrčati učesnici još jedne "Zimske lige".



Do odmorišta pod Mačkovim vrhom sam brzo došao






Do vrha ima zanimljivih stijena, a na južnome vrhu i nekoliko prokopa u tijeni.








Sa vrha se još mogao vidjeti na istoku Obruč, a na drugoj strani Ćićarija i Učka.







Na sjeveru viri Nanos u Sloveniji.





Na jednoj stijeni kroz mahovinu izvirilo je puno malih gljiva šljemovki.



Šetnice su markirane i već sam ih dobro upoznao tako da se nisam uplašio vraćanja po mraku, makar mi je svjetlo na biciklu bilo slabo. Najkraća staza se zove puž, zatim zec i najduža srna, a nekoliko srna sam i vidio u šumi dok sam se vozio prema Mačkovom vrhu. Na vrhu se nalazi i žig i upisna knjiga.






Stijene u mraku poprimaju zanimljive oblike.








Čudne kamene volte kod odmorišta.



Jedna puzavica sa crvenim bobama, liči mi na bljušt, ovila se oko stabla.



Vratio sam se u Kastav preko Brajana i Belića i malo se odmorio u još uvijek velikoj gužvi i buci kod "Frane 'Merikana" i još negdje gdje sam sreo poznate i zatim se polako odvezao, opet dijelom kroz šumu preko Bezjaka i Marinića doma. Istrošio sam bateriju na fotoaparatu blicanjem po šumi, tako da nisam uspio više slikati praznovanje mladog vina na kastafskim ulicama.

Najbrojnija ulična utrka u Hrvatskoj i sportsko humanitarna manifestacija "Homo si teć" održala se ove nedjelje već 11. put, pod motom "za čisti zrak" a ujedno se trčao i 6. Riječki polumaraton u dužini od 21,1 km od riječkog Korza do Preluka pred Opatijom i nazad, za razliku od utrke prošle g. kad se trčalo od Lovrana do Rijeke, na kojoj sam i ja sudjelovao.
Ovaj put se nisam osjećao sposoban za polumaraton jer nisam dugo trenirao tako da sam se odlučio samo za praćenje utrke foto aparatom i kasnije laganim trčanjem u gužvi među 4000 ljudi na "Homo si teć".
Mogla se na polumaratonu trčati i štafeta 3 x 7 km, ali nisam na vrijeme našao ekipu tako da sam trčao samo 2,4 km Homo si teć, što je dionica tzv. "Cooperovog testa" za ispitivanje fizičke spreme.

Prvo su u 9.20 krenuli roleri



Ubrzo za rolerima, u 9.30 krenuli su trkači polumaratona


Pobjednik polumaratona (lani je bio drugi), Mađar Benedek Zsolt sa vremenom 1:07.54.



Ulazak u cilj poznatih lica sa "Zimske lige".


Vode je barem bilo dovoljno na cilju i u šatoru, a kako kažu i putem.


Utrka građana "Homo si teć" počela je u 11h 30min, dok su pristizali zadnji maratonci i roleri i jedno vrijeme sam mogao samo hodati dok se nije gužva malo razrijedila. Baš smo komentirali prije utrke kako to izgleda na npr. Njujorškom maratonu gdje ima puno više ljudi.





Lijepo je trčati ulicama bez motornih vozila



Nakon okretanja prije Želj. kolodvora trčali smo u "suprotnom smjeru".






Okret nakon fontane koju je poklonio grad Kawasaki i do cilja je još malo.



Sačekao sam proglašenje pobjednika u polumaratonu, a zanimljivo je da je utrku završio ispod 2.30 i najstariji učesnik 83, godišnji Đundek koji je i osvojio brončanu medalju u kategoriji +70.