po putu i azimutu

I ove godine sam se pridružio planinarima u tradicionalnom pohodu na Učku koji već 26. put organizira planinarsko društvo Kamenjak, a u čijom sam organizaciji u predratnim godinama i ja sudjelovao. Za razliku od prošle godine kad je skoro cijelim putem do vrha Učke i nazad padala kiša, ove nedjelje bilo je ugodno sunčano vrijeme i vidici su bili dosta dobri. Kao i uvijek, kretalo se sa prijevoja Poklon, gdje sam pred dva tjedna posjetio 1. Učkarski sajam koji će, obzirom na zanimanje također postati tradicionalni.




Već na usponu bili su lijepi pogledi na Rijeku i planinsko zaleđe, a vide se vrhovi Snježnika i Risnjaka



Kao i na Tramuntanu, sj. dio otoka Cresa



Dok su jedni dolazili na vrh, drugi su se vraćali.



Sa vrha Učke se vidio cijeli Kvarner, a desno iza Cresa viri vrh Osorščice na Lošinju



Velebit je izranjao iz mora.



Kula na vrhu Učke postavljena je još 1911. g. za vrijeme austrougarske monarhije kao vidikovac, što je i danas. Na kuli su postavljeni teleskopi za razgledavanje, a u unutrašnjosti se nalazi Info punkt PP Učka. Sa malo kojeg mjesta se mogu vidjeti 4 nacionalna parka, kao što se ovaj put moglo sa Učke: Brijuni, Sjeverni velebit, Risnjak i Narodni Triglavski park u Sloveniji.

Suveniri u Kuli



Gužva na vrhu



Lijevo Kvarner, desno Istra



Dobro se vidio i Snežnik u Sloveniji.



Nakon dužeg vremena opet sam vidio Alpe sa Učke, a sa dalekozorom sam uspio raspoznati Triglav i još neke vrhove u Julijskim i Kamniškim Alpama. Triglav se vidi iznad grebena planine Nanos.



Na većim slikama se malo bolje vidi.





Kraj Kule bilo je ovih zvončića



a u šumi ciklama



Vodič Žarko poveo je nazad grupu preko poučne staze



U šumi su i ovakva stabla.



U planinarskom domu na Poklonu, kao i u obližnjem motelu moglo se okrijepiti nakon pohoda







DODATAK:



slike sa Adventure-sport

Hrvatske alpinistice na vrhu Cho Oyu (Tirkizne božice) visoke 8201 m!
2. listopada u 12.10 sati po kineskom vremenu (06:10 po hrvatskom) Darija i Iris Bostjančić i Vedrana Simičević stale su na 8201 m na vrh Tirkizne Božice i tog trenutka bile najviša bića na našem planetu, jer na onih pet viših vrhova u ovom dobu godine nije bilo nikoga. Više o tome sa slikama na adventure portalu koji je prvi i objavio tu vijest.
Danas ujutro 3. 10. na vrhu i Marija Maćešić i Maja mihailović, dok su se sestre Darija i Iris i Vedrana vratile u logor II. Cijela ekspedicija vraća se 12. 10. u Zagreb.

Čestitke!

DODATAK 2.
Slike sa vrha Tirkizne božice!

Prnika je poluotok koji skoro zatvara Puntarsku dragu i dijeli je od Krčkog zaljeva, uglavnom prekriven šumom i pogodan je za šetnju ili vožnju biciklom cesticama i markiranim šetnicama koje idu uokolo uz more, a na nekoliko mjesta ga presjecaju. Najljepše mi je sad u posezoni kad nema gužve i kad auti ne dižu prašinu, a more je u mnogim mirnim uvalama još ugodno za kupanje.

Prvo treba proći Krčki most (ali ne ispod).


Iz pravca mjesta Punat prolazi se pokraj sakralnog spomenika iz 12. st., crkvice Sv. Dunat, odakle je do skretanja za Prnibu oko 3 km.



Putokaz je preko puta benzinske crpke na ulazu u grad Krk.


Cestice i šetnice uz more su markirane.



Prvo odmor kraj mora.



Ima nekoliko lijepih uvala.



I hridi koje izgledaju kao davna čudovišta.



Punat se vidi sa južne strane poluotoka,



sa krajnjeg dijela koji skoro zatvara Puntarsku dragu



i sa sjeverne strane.



Otočić Košljun sa samostanom je na sredini zaljeva između Prnibe I Punta



Često se mogu sresti ovce, a ova crvena boja na njima je zbog raspoznavanja. Vidio sam i srne, ali se nisu htjele slikati.




Posvuda su ovakvi hrastovi



a ima i maslina.



Nekome se također dopalo na Prnibi



Pogled prema Cresu



i gradu Krku


Još jedan đir dok zalazi sunce.

Lijepo vrijeme izmamilo je oko 10.000 ljudi na prijevoj Poklon pogledati 1. Učkarski sajam i uživati u prirodi što je iznenadilo organizatore jer se nisu nadali tolikom broju ljudi, i mada je organizacija bila odlična kolona vozila se jedva vukla već od Veprinca, a i redovi za jelo i piće su bili dugački i rijetki su kasniji posjetioci mogli dobiti bilo što za okrijepiti se. Možda se mogla napraviti jednosmjerna regulacija prometa kao zimi za Platak, a i pripremiti više autobusa. Za iduću godinu možda dođe i više ljudi i kažu (link) kako će se bolje pripremiti za toliku gužvu. Rubinica je već na svom blogu lijepo opisala ugođaj sajma na Učki, a meni nije radio tada internet tako da sam tek sada stavio slike, a neke su nam skoro iste.



Sa Poklona se još uvijek vidi Trsat i Rijeka



Makar je na nekim dijelovima ceste od Matulja ili Opatije do Poklona uspon i 15 %, ovaj put su biciklisti bili brži od auta jer su mogli preticati kolonu.




A dok su mnogi morali ostaviti svoje limene ljubimce i nekoliko km ispod Poklona i doći pješice, biciklisti nisu imali problema ni za parkiranje.


U kućici Info punkta mogu se dobiti prospekti i kupiti lijepi suveniri, kao i detaljna karta PP Učka.



Sjećate li se bakine kuhinje? Kotlić je već bio prazan i bukaleta ispijena, ali i sam domaći kruh bio je ukusan.



Nekad su se ovako zabavljali u ovom kraju, a ugođaju su pridonijeli i Tamara Obrovac i "Zora" iz Opatije.



Pažnju su mi privukle razne gljive i jedva sam se provukao kroz gužvu



Najveća atrakcija bili su boškarini, autohtoni istarski volovi od 1200 kg, Boškarin i Bakin.


Ne može se ni bez istarske koze, ovce pramenke i magarca.


Moglo se vidjeti i kako se izrađuje tradicionalna ćićarijska tamburica cindra (naziv bloga, he) i mnoge proizvode koje su ljudi nekad sami izrađivali, a i proizvod ovih pčela je možda bio u nekoj teglici na ovom sajmu.



Zbilja se ogladni na Učki



Ovi psi Gorske službe spašavanja su obučeni za traženje unesrećenih i nestalih


Jedan jako stari stanovnik Učke





Nakon razgledavanja i popijene možda zadnje kave iz planinarskog doma (ostala je samo fundača) prošetao sam do Babinog skloništa (karta). Sa dijela staze su lijepi pogledi na Kvarner, a na livadama i u šumi bilo je puno mrazovca, ciklama i drugog cvijeća.




Baš šteta što nisam planirao ovdje prenoćiti.



Unutrašnjost Babinog skloništa je samo jedna prostorija sa dva kreveta i stolom i začudo još uvijek ju planinari i drugi posjetioci ostavljaju urednom, makar je ključ "ispod otirača".


Morao sam nešto pronaći i za večeru



Na povratku me uhvatio mrak, ali srećom od ovog putokaza do Poklona ima samo kvarat ure.



Kad sam se vratio na Poklon bilo je još samo malo ljudi i izlagači su se već pakirali , a vatrogasci su krenuli na zasluženi odmor i okrijepu u motel. U organizaciji i osiguranju su svi dali velik udio.

I ove godine kao i prošle, mjesec kolovoz je uglavnom kišan i vrhovi Kvarnera i Gorskog kotara su često u kišnim oblacima tako da ne uspijem uloviti runoliste u najljepšem cvatu, ali i krajem kolovoza još se uvijek mogu vidjeti lijepi primjerci.




Runolist (leontopodinum alpinum) je rijetka i zaštićena biljka čiji cvijet je rado viđen u planinama i malo je koji planinarski motiv bez slike runolista. Kod nas sam vidio runolist na Velebitu, Bitoraju, Bijelim i Samarskim stijenama, Risnjaku, Snježniku i u Paklenom pod Obručem, a ima ga na još nekim kraškim vrhovima. Najviše runolista sam vidio na vrhu i okolici Snježnika (1506 m), ali zadnjih godina vidim ga sve manje.










Uz runolist bilo je i više vrsta zvončića i drugog cvijeća.








Ove zvončike rastu iz stijene iznad sajle koja služi za osiguranje pri usponu na vrh.



Na vrhu sam zatekao veću grupu planinara iz HPD "Kapela" koji su došli sa Risnjaka i s njima se spustio do doma na Snježniku koji još uvijek zjapi prazan i dalje do Platka gdje su se zadržali do povratka u Zagreb.







Pogled sa terase doma pod Snježnikom na susjednu Gušlicu i Snežnik (1798 m) u Sloveniji.





Na vrhu a i kraj doma u stijeni je zabetoniran žig, a ispod doma kraj staze probali smo ukusne maline.


Ovako je pisalo u Novom Listu o domu na Snježniku i nadam se da će se ubrzo naći vlasnik, a u Ri Newsu su objavljene neke moje slike Platka iz pretposljednjeg posta.