po putu i azimutu

Lijepo vrijeme izmamilo je oko 10.000 ljudi na prijevoj Poklon pogledati 1. Učkarski sajam i uživati u prirodi što je iznenadilo organizatore jer se nisu nadali tolikom broju ljudi, i mada je organizacija bila odlična kolona vozila se jedva vukla već od Veprinca, a i redovi za jelo i piće su bili dugački i rijetki su kasniji posjetioci mogli dobiti bilo što za okrijepiti se. Možda se mogla napraviti jednosmjerna regulacija prometa kao zimi za Platak, a i pripremiti više autobusa. Za iduću godinu možda dođe i više ljudi i kažu (link) kako će se bolje pripremiti za toliku gužvu. Rubinica je već na svom blogu lijepo opisala ugođaj sajma na Učki, a meni nije radio tada internet tako da sam tek sada stavio slike, a neke su nam skoro iste.



Sa Poklona se još uvijek vidi Trsat i Rijeka



Makar je na nekim dijelovima ceste od Matulja ili Opatije do Poklona uspon i 15 %, ovaj put su biciklisti bili brži od auta jer su mogli preticati kolonu.




A dok su mnogi morali ostaviti svoje limene ljubimce i nekoliko km ispod Poklona i doći pješice, biciklisti nisu imali problema ni za parkiranje.


U kućici Info punkta mogu se dobiti prospekti i kupiti lijepi suveniri, kao i detaljna karta PP Učka.



Sjećate li se bakine kuhinje? Kotlić je već bio prazan i bukaleta ispijena, ali i sam domaći kruh bio je ukusan.



Nekad su se ovako zabavljali u ovom kraju, a ugođaju su pridonijeli i Tamara Obrovac i "Zora" iz Opatije.



Pažnju su mi privukle razne gljive i jedva sam se provukao kroz gužvu



Najveća atrakcija bili su boškarini, autohtoni istarski volovi od 1200 kg, Boškarin i Bakin.


Ne može se ni bez istarske koze, ovce pramenke i magarca.


Moglo se vidjeti i kako se izrađuje tradicionalna ćićarijska tamburica cindra (naziv bloga, he) i mnoge proizvode koje su ljudi nekad sami izrađivali, a i proizvod ovih pčela je možda bio u nekoj teglici na ovom sajmu.



Zbilja se ogladni na Učki



Ovi psi Gorske službe spašavanja su obučeni za traženje unesrećenih i nestalih


Jedan jako stari stanovnik Učke





Nakon razgledavanja i popijene možda zadnje kave iz planinarskog doma (ostala je samo fundača) prošetao sam do Babinog skloništa (karta). Sa dijela staze su lijepi pogledi na Kvarner, a na livadama i u šumi bilo je puno mrazovca, ciklama i drugog cvijeća.




Baš šteta što nisam planirao ovdje prenoćiti.



Unutrašnjost Babinog skloništa je samo jedna prostorija sa dva kreveta i stolom i začudo još uvijek ju planinari i drugi posjetioci ostavljaju urednom, makar je ključ "ispod otirača".


Morao sam nešto pronaći i za večeru



Na povratku me uhvatio mrak, ali srećom od ovog putokaza do Poklona ima samo kvarat ure.



Kad sam se vratio na Poklon bilo je još samo malo ljudi i izlagači su se već pakirali , a vatrogasci su krenuli na zasluženi odmor i okrijepu u motel. U organizaciji i osiguranju su svi dali velik udio.