po putu i azimutu

I ove godine sam se pridružio planinarima u tradicionalnom pohodu na Učku koji već 26. put organizira planinarsko društvo Kamenjak, a u čijom sam organizaciji u predratnim godinama i ja sudjelovao. Za razliku od prošle godine kad je skoro cijelim putem do vrha Učke i nazad padala kiša, ove nedjelje bilo je ugodno sunčano vrijeme i vidici su bili dosta dobri. Kao i uvijek, kretalo se sa prijevoja Poklon, gdje sam pred dva tjedna posjetio 1. Učkarski sajam koji će, obzirom na zanimanje također postati tradicionalni.




Već na usponu bili su lijepi pogledi na Rijeku i planinsko zaleđe, a vide se vrhovi Snježnika i Risnjaka



Kao i na Tramuntanu, sj. dio otoka Cresa



Dok su jedni dolazili na vrh, drugi su se vraćali.



Sa vrha Učke se vidio cijeli Kvarner, a desno iza Cresa viri vrh Osorščice na Lošinju



Velebit je izranjao iz mora.



Kula na vrhu Učke postavljena je još 1911. g. za vrijeme austrougarske monarhije kao vidikovac, što je i danas. Na kuli su postavljeni teleskopi za razgledavanje, a u unutrašnjosti se nalazi Info punkt PP Učka. Sa malo kojeg mjesta se mogu vidjeti 4 nacionalna parka, kao što se ovaj put moglo sa Učke: Brijuni, Sjeverni velebit, Risnjak i Narodni Triglavski park u Sloveniji.

Suveniri u Kuli



Gužva na vrhu



Lijevo Kvarner, desno Istra



Dobro se vidio i Snežnik u Sloveniji.



Nakon dužeg vremena opet sam vidio Alpe sa Učke, a sa dalekozorom sam uspio raspoznati Triglav i još neke vrhove u Julijskim i Kamniškim Alpama. Triglav se vidi iznad grebena planine Nanos.



Na većim slikama se malo bolje vidi.





Kraj Kule bilo je ovih zvončića



a u šumi ciklama



Vodič Žarko poveo je nazad grupu preko poučne staze



U šumi su i ovakva stabla.



U planinarskom domu na Poklonu, kao i u obližnjem motelu moglo se okrijepiti nakon pohoda







DODATAK:



slike sa Adventure-sport

Hrvatske alpinistice na vrhu Cho Oyu (Tirkizne božice) visoke 8201 m!
2. listopada u 12.10 sati po kineskom vremenu (06:10 po hrvatskom) Darija i Iris Bostjančić i Vedrana Simičević stale su na 8201 m na vrh Tirkizne Božice i tog trenutka bile najviša bića na našem planetu, jer na onih pet viših vrhova u ovom dobu godine nije bilo nikoga. Više o tome sa slikama na adventure portalu koji je prvi i objavio tu vijest.
Danas ujutro 3. 10. na vrhu i Marija Maćešić i Maja mihailović, dok su se sestre Darija i Iris i Vedrana vratile u logor II. Cijela ekspedicija vraća se 12. 10. u Zagreb.

Čestitke!

DODATAK 2.
Slike sa vrha Tirkizne božice!