po putu i azimutu

Ove godine sam namjeravao sa planinarima iz Bjelovara popeti se na Zugspitze (2964 m), najviši vrh Njemačke, ali zbog posla i raznoraznih drugih razloga nisam mogao. Ali sam se zato mogao prisjetiti nekih prijašnjih izleta s njima, a najljepši mi je bio na Dolomite u Italiji. Na putu prema dolini Ampezzo u Dolomitima stali smo na jezeru Garda i nakon kupanja mnogi su se zabavili u Gardalandu. Smještaj smo našli u ugodnom kampu u blizini Cortine d'Ampezzo u dolini Ampezzo, jednom od najpoznatijih svjetskh skijališta. Bio nam je plan uspeti se na Marmoladu (3342 m), najvišu planinu u Dolomitima i još neki atraktivni vrh ako nam vrijeme dozvoli. Nakon smještaja i šetnje po Cortini drugi dan smo se odvezli do veličanstvenih tornjeva Tre cime i prošetali ispod njih.



Na Marmoladu put se može nešto skratili skijaškom žičarom, koje rade i po ljeti, ali svejedno ostaje dosta za hodanje strmim padinama pod snijegom i ledom uz pomoć cepina i dereza.


Vrh se vidi u sredini desno


Nakon napornog uspona po snijegu dolazi skoro okomita stijena sa osiguranjima.



Pogledao sam na prijeđeni put ispod



Bilo je zanimljivo sa platoa gledati duboko dolje grupu karabinjera kako se uspinju putem kojim smo prošli



Sa ovog platoa nema puno do vrha i kad su pristigli zadnji iz naše grupe krenuli smo prema vrhu Penia, najvišem vrhu Marmolade.



Okolo se vidjelo toliko vrhova da ne znam kako se koji zove.



Svi koji smo krenuli i stigli smo na vrh. Na većim slikama Tre cime i pogled na istočni dio Marmolade gdje se vidi kako je Marmolada visoka i strma i ekipa iz Bjelovara, Daruvara, Koprivnice, Zagreba i Rijeke na vrhu.



U kampu je nakon povratka bilo dobro raspoloženje



Panoramska karta, velika topografska karta područja Marmolade i područje oko vrha Penia.


Nakon odmora od uspona na najviši vrh u Dolomitima krenuli smo prema nešto nižem ali ne i lakšem vrhu Monte Cristallo (3216 m). U početku put vodi strmom stazom uz stupove žičare, koju su neki i koristili.



Od prijevoja gdje se nalazi dom do vrha se penje uz osiguranje kao alpinisti. Zanimljiv je prijelaz od doma do susjednog nižeg Cristallina, na koji smo se većina popeli preko visećeg i ljuljajućeg mosta. Te slike nisam uspio snimiti pa sam posudio sa alpinističkih i talijanskih stranica.

Obzirom na nedjeljno dopodne provedeno na poslu kao i oblačno vrijeme sa mogućim pljuskovima i kišom, samo sam prošetao po livadama Platka i okolici, dočekavši "seniore PD Platak" kod "Malog doma" koji su se upravo vratili sa zanimljive ture Platak - Jelenc - Brankov Vrh – Gornji Medvejci – Donji Medvejci – Veliko Snježno i po dobrom starom običaju odmorili uz hranu i piće, nešto iz ruksaka i nešto naručeno iz doma. Prije odlaska Marija nas je počastila sa domaćom malvazijom iz demižone koju je nabavila u Istri i čuvala u busu.



Sa dijela ceste prema Platku lijep je pogled na kameniti vrh Kamenjaka, a sa vidikovca na Malom Platku i na Grobnišćinu i dio Kvarnera.


Uz cestu i na livadama Platka i Pribeniša još uvijek ima raznog cvijeća




Prošetao sam do Radeševa na kome skijaške staze djeluju pusto bez snijega i skijaša


Pod vrhom se nalazi umjetno jezero za potrebe skijališta


Na skijaškoj stazi između trave i kamenja izvirio je i ovaj mali cvjetak


Sa prijevoja na Rimskoj cesti koja vodi dalje u dolinu Lazac pod Risnjakom do Snježnika ima oko 20 min. hoda preko grebena.


I Snježnik je dio NP Risnjak


Vrh Snježnika bio je cijelo vrijeme u oblaku.


U ovoj kući zimi dežuraju članovi Gorske službe spašavanja


"Veliki dom Platak" nad livadom Pribeniš zimi je krcat skijašima.


Dom se vidi i "kroz" vrata kuće na livadi u kojoj je također živo zimi kad ima snijega.


Ni iz ove "kućice " se nije dimilo.




Na mekanom tlu ima i ovakvih tragova


Nakon zalaska sunca vrijeme je za povratak

Nisam se već dugo dobro provozao biciklom, a vožnja po Liburniji mi je uvijek ugodna i zanimljiva zbog blizine mora u kome se mogu osvježiti i slikovitih gradića, u ovo doba punih turista koji su uglavnom bili na plažama. Sa Kostabele se vidi skoro cijeli put kojim ću proći.




Spustio sam se u Volosko kako bih prošao starim, manje prometnim ulicama.



U Opatiji sam se odmorio u hladu parka Sv. Jakova i pogledao hotel Kvarner sagrađen 1884. g., vjerojatno najstariji hotel na ovom dijelu Jadrana.



Preko Ike i Ičića dolazi se u Lovran gdje se uvijek dešava nešto zanimljivo





Iznad uvale Cesara kod Medveje lijep je pogled na Rijeku i planine Kvarnera


U Kraju nije i kraj puta



Do Mošćeničke drage sam već popio termosicu sa vodom, ali osim restorana radile su i trgovine tako da nije bilo problem obnoviti zalihe.



Biciklom se može doći do mjesta Sučići visoko u brdu, kao i blizu prastarih i napuštenih Trebišća.





Na jednoj od ljepših plaža na ovom dijelu Jadrana bila je uobičajena gužva.






Do Mošćenica na brdu nije daleko a osim pogleda na cijelu rivijeru ugodno je popiti kavu u sjeni maslina i prošetati uskim ulicama.


Uvijek zastanem kraj ove kule koja se nalazi uz cestu malo iznad plaže Sv. Ivan.




Sunce još samo obasjava Mošćenice na brdu i vrijeme je za povratak


Poslije Lovrana stvorila se kolona i uskoro sam pretekao sva ova vozila


Od marine "Opatija" u Ičićima Rijeka, još uvijek obasjana suncem, ne izgleda daleko.