po putu i azimutu

Već mi je običaj u ovo doba godine, na putu prema Novome ili Krku usput se popeti na Kamenjak (838 m), makar je dr Željko Poljak u planinarsko-turističkom vodiču "Planine Hrvatske" napomenuo kako ne preporuča uspon ljeti zbog vrućina i zmija. Ujutro nije toliko vruće i ima hlada do izlaska na livadu, a odmah pod vrhom je ugodna hladovina pod krošnjom lipa. Zmije nisam vidio, ali medvjeđi trag mislim da jesam. Prošli put sam bio na stijenama Malog Kamenjaka, a sad sam se popeo samo do najvišeg vrha.



Pogled na Mali Kamenjak



Sa vrha zna biti i ljepši pogled, ali ipak mogao sam vidjeti lijevo vrh Viševice, u sredini Tuhobić i Jelenčić i desno Medviđak.



Vidio se i dio Obruča na suprotnoj strani.



Sa sjeverne strane prolazi stara cesta za Zagreb, a sa južne poluautocesta koja će uskoro postati autocesta jer se vide radovi na vijaduktu, a vidi se i skoro cijelo ravno Grobničko polje.





Od ovog proširenja ispod na cesti vidi se i dio staze koja vodi prema vrhu, a iznad je cesta za Platak.


Nekad je ispod Kamenjaka bila važna karavanska stanica, od koje je ostala jedna cijela kuća u kojoj je gostionica, a do pred desetak godina bila je još jedna u koju su navraćali vozači kamiona i i drugi, često i sa živom glazbom.


Greben Kamenjaka se strmo uzdiže iznad ceste, ali uspon po stazi je lagan.



Leptira je uvijek na livadama ispod vrha.



Poslije uspona na Kamenjak ili Tuhobić volim navratiti do izviđačkog doma "Sokol" u dolini Lepenice, gdje je ugodno i za najvećih vrućina. Markacija za dom počinje na cesti malo dalje od G. Jelenja. U okolnim šumama se može naći lijepih i velikih vrganja, a ovi su upravo ubrani.




Na livadama uz potok i kraj doma uvijek ima cvijeća