po putu i azimutu

Prsti na karti
i put u nepoznato.
Zeleno jutro.> (Borivoj Bukva)

U nedjelju 24. lipnja likovni susreti i izložba "Pul Kaštela" su se održali na Trsatu i to mi je bila prilika pogledati izložbu slika i vidjeti se sa blogerom i svestranim umjetnikom
Borivojom Bukvom. Došao sam na početak otvaranja izložbe jer sam popodne mislio provesti u obilasku planinarskih puteva Dobrinjštine i kupanju usput.


Shot at 2007-06-29




Prvo su mi pažnju privukle poneštrice i slike primorskog kraja



Šetnja Trsatom je uvijek zanimljiva, a pogled na Rijeku je jedan od najljepših.



Borivoja nije bilo teško pronaći u hladu preko puta njegove dvije slike. Nakon što smo popričali, uglavnom o planinarenju, pogledao sam još neke radove i nastavio prema otoku Krku.






Trsatski zmaj pazi na grad





Jedna od kontrolnih točaka na putevima Dobrinjštine su i ostaci rimske vile na rtu između Šila i uvale Murvenica odakle je lijep pogled na cijelu Crikveničku rivijeru.






Uz uvalu Murvenica lagani je uspon prema Gostinjcu i Sv. Vidu



Kod romaničke crkve Sv. Vida iz 1100 g. također se nalazi kutija sa žigom i upisnom knjigom, a dalje vodi markirani put kroz hladovinu prema Dobrinju



Iz grada Dobrinja se vidi na sve strane, a najljepši je pogled na zaljev Soline i dolinu ispod






Pod gradom se nalazi sada zaraslo perilo gdje su nekada Dobrinjke prale robu, a u blizini su i stabla sa sočnim amulama.



Put vodi dalje nizbrdo preko Hlape nazad za Šilo, a može se spustiti u Soline ili Klimno u zaljevu na kupanje. Neki turisti su bili bijeli kao ja, neki potpuno crni, a bilo je i crnobijelih.



Uz puteve sam vidio puno visokih naprstaka i drugog cvijeća

Htio sam se pridružiti planinarima PD Kamenjak u čišćenju plaža oko mjesta Beli na otoku Cresu, čime bi se i obilježio svjetski dan okoliša i dan oceana. Kasno sam se javio, tako da nije bilo više mjesta na brodu od "Dezinsekcije", pa sam krenuo sam ujutro okolo po Liburniji do trajektne luke Brestova. Ali kako to obično biva, i trajekt kao i tramvaj pobjegne baš ispred nosa tako da sam morao čekati još jedan cijeli sat polazak slijedećeg za Porozinu na Cresu. Na trajektu obično popijem kavu i gledam vrhove Učke.


Ovako mi se najljepše voziti po Cresu, ali ujutro ili navečer dok su duge sjene. Srećom, otok Cres ima pitku vodu zahvaljujući velikom slatkom jezeru, ali na Križiću, gdje je križanje za Beli ne bi falila jedna mala trgovina i pipa sa pitkom vodom.


Kažu da je gradić Beli star oko 2 milenija, a dokaz tome je i još sačuvan rimski most, a i da se ovdje sklonio ugarski kralj Bela IV nakon pobjede nad Mongolima na Grobničkom polju.


Lijepo se prošetati starim ulicama staroga grada u kojem vrijeme kao da stoji.


Pošto sam zakasnio, nisam uspio dočekati brod sa ekološkom sekcijom PD Kamenjaka, koji je već otišao u neku drugu uvalu. Imao sam rukavice i vreće i krenuo sam na plaže do kojih se može pješice dok ne dočekam brod.


Na putu uz more društvo su mi pravili galebovi


Nakon što sam čisteći plaže i okoliš napunio vreću vratio sam se u Beli pogledati Eko Centar i prošetati dijelom staza (stôza) po Tramuntani.


U Eko Centru Caput Insulae dočekali su me i mačka, pas, ovca i ova dva magarčića.


Ovdje se oporavljaju supovi nakon pada u more i drugih nezgoda. Pred mjesec dana pušteni su oporavljena dva supa, Cerko i Mara, a ovaj me sramežljivo pozdravio.


Nekad je bilo puno više supova, a sada se mogu vidjeti na otocima Cresu, Krku i Prviću


Prošao sam dio crvene staze a i ostale Stôze Tramuntane
su zanimljive i dobro markirane, a može se doći i do Porozine.


Treba proći i kroz ova vrata u Belom


Rimski most


Rimska cesta i maslinici


Ovo je mislim zelembać, a izgleda kao mali komodski varan




Posjetio sam i preko 450 g. stari hrast u mjestu Sv. Petar nedaleko Belog, kojeg je oštetio grom ovog proljeća. Hrast je proglašen spomenikom prirode 1998. g.




Planinari su napunjene vreće donesli na brod i završili akciju kupanjem i roštiljanjem u jednoj uvali. Pozdraw sa Cresa

Ove nedjelje održana je orijentacijska utrka za Kup Hrvatske "2. Prvenstvo Lokava" u organizaciji OK Lokve. Za razliku od prošlih sparnih i toplih dana, jutro je bilo svježe i sa vjetrom, tako da je bilo ugodno trčati po šumama kraj Lokvarskog jezera. Okupili smo se na mini farmi Lazac gdje su mlađii možda i prvi put vidjeli neke životinje



Djeca su se divila domaćim životinjama, a najviše konjima







Na kraju smo utrčali u ciljni koridor



Dok smo čekali na proglašenje rezultata još smo malo razgledali farmu



Kažu da će opet biti puno žaba u okolini Lokava





Od pet Torpedovaca na pobjedničkom postolju samo je Nikolina osvojila zlatnu medalju a to je bila njena stota medalja na orijentacijskim utrkama.









Na odlasku još jedan pogled na Lokvarsko jezero i vrh Risnjaka

U ovo doba godine volim posjetiti stjenovite vrhove Kamenjaka jer još nisu velike vrućine, a livade su prepune raznolikog cvijeća na kojima se napajaju insekti svih vrsta, cvrčci, strizibube, pčele i drugi. Prilaz velikom i malom vrhu je najjednostavniji sa jednog od parkinga uz cestu, na kome se dobro vide markacije. Najljepše su mi okomite vapnenačke stijene Malog Kamenjaka (771 m), visoke preko 30 m, na kojima se penjalo još u 19. st., a 1922. opisan je i penjački uspon u ovim stijenama. Do Malog Kamenjaka vodi lagana staza, skoro pravocrtna i nakon izlaska iz šume odjednom se stvore visoke stijene. Za najviši vrh kamenjak (838 m) treba prije skrenuti oštro desno, a može se poslije i sa livade pred samim stijenama Malog Kamenjaka.


Već na stazi sam primijetio puno raznih buba koje obožavaju cvijeće i nježno lišće, a najviše sam ih vidio na mirišljavim lipama pod vrhom.


Stijene Malog Kamenjaka su okomite i čvrste, a na nekim smjerovima su pomoću bušilice postavljeni poneki klinovi jer nema pukotina gdje bi se mogli staviti.


Zanimljivi su nazivi smjerova, kao npr. Šjor Bepo, Kardinal, Loredana, nemam pojma, ali i Nemam pojma itd., koji su upisani na početku smjera i to sa oznakom težine, a svi su bili preteški za mene.


Začudo, nije bilo penjača, ali vjerojatno zbog kišovitog jutra koje nije obećavalo suhu stijenu.
Ali neki kukci su pokazivali zavidno penjačko umijeće.


Nakon slikanja flore i faune krenuo sam polako i na vrh








Do vrha se može doći i okolo stazom koja je napravljena između dva svjetska rata za vojne potrebe, čime je narušen prirodni oblik vrha.






Sa vrha je lijep pogled na Grobničko polje i okolne vrhove, kao i na otoke, ali ovaj puta nije bila naročita vidljivost.

Strme travnate padine planinske skupine Obruč, koju još zovemo i Grobničke Alpe, u ovo doba godine prekrivene su raznim cvijećem svih boja. Očekivao sam ljiljane, koje sam vidio i na Risnjaku, ali iznenadile su me brojnošću i razne druge vrste cvijeća, među kojima najviše kaćunice, plavi encijani , pasji trn i ivančice.


U sredini se vidi dio Obruča (1376 m) najvišeg vrha "Grobničkih Alpi".

Miris cvijeća privlačio je i razne kukce








Odjednom sam ugledao i alpske ljiljane, uglavnom još u pupu






A zatim i encijane


Kao i drugo cvijeće, a ovoga je bilo najviše.





Čak je i kamenje bilo u obliku cvijeta


Nakon dolaska u planinarski dom Hahlić popili smo čaj i još nešto po želji, a neki su marendali i sa roštilja.


Bukva kraj doma je izgleda dobro rodila i puhovi, a i druge životinje moći će se pogostiti




U povratku smo sreli i ovčara sa psima i ovcama