po putu i azimutu

Planinarski dom Hahlić nalazi se na oko 1100 m nadmorske visine na južnim padinama planine Obruč, iznad Grobničkog polja. Na tom mjestu prvi put je sagrađen 1926. g. od planinara podružnice HPD-a 'Velebit' sa Sušaka, ali je za vrijeme II svj. rata uništen. Tek 1968. PD 'Kamenjak' iz Rijeke na starim temeljima sagradilo je novi objekt. Danas je vlasnik Hahlića općina Jelenje, a domom upravlja PD 'Obruč' iz Podkilavca.
Do planinarskog doma Hahlić bio sam preko 100 puta iz svih pravaca, ali svaki put je drukčije jer priroda nikad nije ista a i vrijeme se u planini brzo mijenja. Hodao sam po snijegu i kiši, a dva puta sam i odustao od uspona zbog dubokog snijega i magle, jer se tad ništa ne vidi.

Ovaj put sam krenuo iz sela Podkilavac, odakle je i najkraći uspon do doma.
Grobničko polje bilo mi je sve niže


U ovo doba može se vidjeti raznoga cvijeća




Odjednom sam osjetio miris đurđica


Malo više bilo je i perunika


Nakon dolaska na put preko strme travnate padine, koji nazivamo 'put preko kolaca' jer zabodeni drveni kolci služe kao orijentir pri usponu, pogotovo kad padne snijeg ili u gustoj magli,
naišao sam na skupinu konja na ispaši.


Konji su me podsjetili na filmove o Winnetou, po romanima Karla Maya, jer su se neki kadrovi snimali i podno 'Grobničkih Alpi'.


Samo što sam pomislio na maglu...


Ali većina kolaca se ipak vidjela


Blizu prijevoja bilo je i kaćunica




Sa prijevoja se vide vrhovi Suhi vrh i Fratar, a ispod njih i dom Hahlić


Jezerca Hahlići (Kalići), po kojima je dom dobio ime






U jednome od tri jezerca ogleda se i vrh Dnjić


A u najvećem uz punoglavce kao da sam vidio i Rusalku koja ih čuva


U zadnje vrijeme dom se obnavlja i broj ležaja je povećan


Pogled sa stražnje strane gdje je i novouređeno otvoreno sklonište


Sa prednje strane


Te subote bilo je puno planinara u domu, a najviše iz Zagreba, ali kad sam ja došao kasno popodne bio je samo dežurni domar sa suprugom. Još uvijek se sa terase pred domom moglo vidjeti Grobničko polje i kvarnerski otoci.