po putu i azimutu

Nakon utrke 6. kola 'Zimske lige' u Kastvu otišao sam do Lovranske drage, zanimljivog mjesta na skoro 400 m n/m u Parku prirode Učka. Htio sam pogledati jedan od najljepših slapova na Učki, do kojeg je lani u listopadu uređena šetnica i popeti se na jedan od obližnjih vrhova. U blizini su Knezgrad (630 m) i Grnjač (850 m), a već od obnovljenog hotela 'Draga di Lovrano' krasan je pogled na najviši vrh Učke Vojak (1401 m), na kome se vidi TV odašiljač i lijevo na nešto niži Suhi vrh (1333 m), koji kao da zovu.



Niz slap se obrušavaju vode potoka zvanog jednostavno Potok koji prolazi kroz Lovransku dragu i ulijeva se u more u mjestu Medveja, koje se vidjelo duboko ispod.



Na putu do slapa treba preći i preko ovog mostića.



Nakon što sam čuo huk slapa, ugledao sam dugu koju su stvarale kapljice vode, a zatim i slap.



Slap sam snimio u više faza jer mi cijeli nije mogao stati u objektiv.





Na jednoj grani blizu slapa uspio se zadržati i ovaj ukras



Popeo sam se na suprotnu liticu, kako bi mogao vidjeti slap i iz drugog kuta.



Nasuprot slapa smjestio se ovaj cvijet, kome ne znam ime.

Kad nemam vremena za veće planine dobro dođe šetnja do stijena Velog vrha (423m) iznad Drenove. Do vrha vodi više staza, neke su strme i prolaze kroz gustu šumu, a neke su blaže i pogodne za trčanje i vožnju brdskim biciklima.



Krenuo sam jednom od strmijih staza, a zatim se spustio okolo preko sipara do ispod stijena.



Ove stijene su alpinističko vježbalište i nekad sam i ja ovdje učio tehniku penjanja. Do one pukotine na vrhu se još uvijek mogu popeti. Sa uspona lijepo se vidjelo jezero Valić na Rječini i dio Grobnišćine, a iznad i vrhovi Obruč i Fratar.



Na mjestima u stijeni su zabodeni klinovi zbog lakšeg osiguranja. Nisam vidio penjače, ali kad sam došao do vrha bilo je nekoliko šetača, a jedan je dotrčao vodeći psa. Zanimljiv je pogled kroz pukotinu u dubinu odakle sam se popeo.



Od kapelice na vrhu spustio sam se blažim putem.



Dodatak:

Pogled na Veli vrh iz mjesta Čavle

Nakon utrke 5. kola Zimske lige u Kostreni otišao sam do mjesta Čavle posjetiti mamu u domu gdje smo je privremeno smjestili nakon bolničkog liječenja. Kad sam već bio blizu Dražica i Podkilavca odakle je do kanjona Mudne doli oko 1 h poželio sam ponovo vidjeti litice kanjona i provjeriti u kakvom je stanje osiguranje od klinova i sajli koje je obnovljeno lani u proljeće. Tabla na ulazu očito nije dugo obnavljana.



Markirana staza vodi dijelom po suhom koritu potoka


Na ovoj stijeni su postavljene ljestve kako bi se mogla lakše savladati


Zimi su obično ove ljestve pod ledom i stijena se može savladati samo uz pomoć cepina i dereza


U blizini i ova biljka pokazuje penjačko umijeće.


Nakon ovog velikog slapa uspon se nastavlja kroz kanjon preko nekoliko manjih slapova, a na mjestima je vodena bujica izdubila potpuno glatke površine u kamenu na kojima se može lako okliznuti.



Negdje se treba provlačiti i kroz uske prolaze u stijeni. Na sredini kanjona nalazi se i upisna knjiga, trenutno bez žiga.





Na izlazu iz Mudne doli lijevo vodi put prema planinarskom domu Hahlić, a desno prema Platku
I u ovakvoj divljini uspio je niknuti ovaj cvijet .

Imam običaj početkom godine za prvi izlet u planinu odabrati uspon do planinarskog doma Hahlić (1100m) i do jednog od obližnjih vrhova, još od kad me je Ilonka, dugogodišnja planinarka PD Kamenjak odvela gore. Oblačno i pomalo maglovito jutro nije obećavalo lijep dan, ali svejedno sam krenuo. Usput sam htio posjetiti i Davora, legendarnog domara doma na Hahlićima koji je došao kući u mjesto Lukeži na Rječini iz bolnice prije par dana, nakon teške operacije glave. Kod mosta u Potkilavcu vidio sam ispred sebe neke planinare kako su krenuli desno, putem preko Čeke i Burnjaka, a ja sam sam otišao lijevo, na uspon preko tzv. 'Kolaca'. Na pola puta sam odmorio kod grobničkih ovčara koji su u svojoj kolibici dočekali Novu, a i ovce se još nisu spustile u dolinu.



Da sam na pravom putu govorile su mi ove planinarske markacije.


Na najtežem dijelu uspona nije bilo leda kao prošli put u ovo doba godine, tako da mi nije trebala pomoć postavljenih sajli.


Magla je bila sve gušća, a zbog toga su na strmoj travnatoj padini i postavljeni kolci kako se ne bi zalutalo po snijegu, tako da se ide od jednog kolca do drugog. Snijega nije bilo, tako da sam mogao pratiti stazu. Jedan od putokaza je i ova stijena. Tri jezerca u blizini doma bila su zaleđena, ali su se jedva vidjela u magli, pa sam stavio i sliku od lani. Na raskrižju pred domom dobro dođe ovaj putokaz.


Planinarski dom sam ugledao tek kad sam došao blizu.


U domu na dočeku Nove bilo je uglavnom poznato društvo, čak i jedan par iz Slavonije, česti sudionici izleta koje opisuje ericca35 na svom blogu. Nakon nekog vremena došli su i planinari Kamenjaka, koje sam vidio na početku staze.


Iza doma prema Platku bilo je još lanjskog snijega, a neki tragovi su mi se činili kao od medvjeda.
Obzirom da nije još jedan praznički dan, morali smo se polako vraćati nazad. U povratku je kiša postajala sve jača, tako da sam kod Davora u Lukeže stigao mokar. Poslije su se spustili i došli u posjete Davoru Slavonci i još jedan par sa malim djetetom, i rekli su kako je kiša već pomalo

prelazila u snijeg. Drugi dan ujutro su svi vrhovi koje vidim sa balkona bili bijeli, pa je vjerojatno oko Hahlića bilo više snijega nego na ovoj slici od lani.