po putu i azimutu

Izgledalo je da će cijeli dan padati kiša, ali oko podneva se počelo vedriti i Učka se lijepo vidjela iz Rijeke. Krenuo sam od hotela i planinarskog doma koji je bio zatvoren, a u info punktu parka Učka sam kupio malog crnog daždevnjaka da mi pravi društvo.



U šumi se osjetio miris ciklama kojih je bilo posvuda, a bilo je putem i zrelih malina.
Planinski daždevnjak (salamandra atra) je rijetka životinja i zadnji put je viđen 2004. g. na Ćićariji.



Na vrhu je već bilo dosta planinara, a čuo se i njemački i talijanski jezik. Vidik je bio dosta dobar, vidjela se obala Italije kog mjesta Grado, rt Kamenjak na jugu Istre, otok Lošinj, Nanos ali ne i Alpe. Odjednom se počela dizati magla i padati lagana kišica, pa sam se požurio nazad.



Oblak je brzo prošao preko Učke pa sam se mogao polako spuštati po Poučnoj stazi.





U Hrvatskom Lucidaru iz 15 st. nepoznati glagoljaš je napisao:

Učka
Vaspet je jedna last, jaže zovet se Istrija.
I v tej zemlji je jedna gora, jaže zovet se latinski Olinfos, ježe je Učka.
I te gori visokost ide daže pod oblaki.