po putu i azimutu

Izgledalo je da će cijeli dan padati kiša, ali oko podneva se počelo vedriti i Učka se lijepo vidjela iz Rijeke. Krenuo sam od hotela i planinarskog doma koji je bio zatvoren, a u info punktu parka Učka sam kupio malog crnog daždevnjaka da mi pravi društvo.



U šumi se osjetio miris ciklama kojih je bilo posvuda, a bilo je putem i zrelih malina.
Planinski daždevnjak (salamandra atra) je rijetka životinja i zadnji put je viđen 2004. g. na Ćićariji.



Na vrhu je već bilo dosta planinara, a čuo se i njemački i talijanski jezik. Vidik je bio dosta dobar, vidjela se obala Italije kog mjesta Grado, rt Kamenjak na jugu Istre, otok Lošinj, Nanos ali ne i Alpe. Odjednom se počela dizati magla i padati lagana kišica, pa sam se požurio nazad.



Oblak je brzo prošao preko Učke pa sam se mogao polako spuštati po Poučnoj stazi.





U Hrvatskom Lucidaru iz 15 st. nepoznati glagoljaš je napisao:

Učka
Vaspet je jedna last, jaže zovet se Istrija.
I v tej zemlji je jedna gora, jaže zovet se latinski Olinfos, ježe je Učka.
I te gori visokost ide daže pod oblaki.

Kad se dopodne razvedrilo nakon toliko kišnih dana zaželio sam se prošetati po okolici Platka ili Lepenici, ali već na Grobničkom polju su se navukli tamni oblaci, a uz buku motora sa motodroma čula se i grmljavina. Kiša je iz pravca Obruča dolazila sve bliže i morao sam se skloniti kod gostionice 'Putniku'. Pokušavao sam uslikati munje, ali nisam uspio.



Nakon pljuska još je neko vrijeme padala 'kišica' i zatim se počelo razvedravati iznad Obruča, ali su crni kišni oblaci ostali nad Platkom pa sam krenuo prema Mudnoj doli i iznad ovčarije po južnoj strani
grebena do doline Borovičkog potoka koju je prije par godina opustošio požar zbog roštiljanja.
Poslije sam u prostorijama P.D. Obruč u Podkilavcu dočekao planinare i domara sa Hahlića.