četvrtak, 21.02.2008.

Loptin čopor

cijelog života želim biti dijelom nećega.
želim imati svoje društvo.
želim se osjećati nečijom.
želim da je nekome do mene stalo.
želim pripadati nekome.
želim imati ljude oko sebe koji me vole.
mislim da bi bila možda malo sretnija u obitelji sa više članova.
sada živim s mamom i psom.

ovu jesen vratila sam se svom čoporu.
to nisu svi oni isti ljudi ,koji su bili u mom čoporu prije par godina, iako dobar dio njih je.
stvorila sam svoj novi čopor.
za svaku jedinku u tom čopru, točno se zna koje mjesto ima.
svatko ima svoju funkciju.
svoje vrline, mane i mušice.
svatko je jedinstven.
svatko ima svoj znak i nadimak.
kad netko fali, točno se osjeti da ga nema.
svatko za sebe pojedinačno tvori taj jedan, jedini, jedinstveni moj čopor.

a onda, kao u svakom čoporu, i tu je došlo do malih problema.
upoznali smo se malo bolje.
naša razmišljanja nisu uvijek ista.
pomalo rastemo , razvijamo se u tuđim očima.
otkrivamo jedni druge , kakvi stvarno jesmo.
neki nisu zadovoljni ishodom.

bojim se...ne želim da se moj čopor raspadne...
| 11:26 | Komentari (4) | Isprintaj | #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.