maxx5

Ne kaže se uzalud da vrijeme liječi sve rane. Trebalo mi je malo vremena, ali eto me: živa i zdrava!
Malo se živciram oko škole tj. učenja, ali sve ok. Treba se smiriti, to sam naučila :)
Inače nisam dugo pisala jer nisam baš ni imala previše vremena, ali i nekih posebnih tema o kojima bi
mogla pričati. Petak je i idem buljit u big brother ili
koju god "poučnu" emisiju. Inače, u kina su došli baš
ok filmovi, npr. "fatalna nesreća", "Mr and Mrs
Smith", "noćni let",... zapravo sam jedino gledala Smithove, za ovo ostalo sam čula da je fora.
E, da i čini mi se da je opet počela Chad M. Murray-omanija sa "one three hillom", a šta ćete....
Pozz! :)

Mnogo sam puta čula da ne smijem stvari uzimati k srcu, a ja to opet činim. Bezbroj sam puta
čula da ne shvaćam sve tako ozbiljno, a opet često shvaćam.Zašto? Zašto se moji problemi
mogu činiti kao da se nikada neće riješiti, a opet se sve na kraju riješi... Zašto mi se čini kao da
je kraj svijeta, a onda se ljutim na samu sebe jer vidim kako je mnogo ljudima puno gore nego
meni... onda me počne gristi savjest jer se bezveze živciram oko toga, onda se živciram jer se
živciram i tako opet u krug. Ponekad mislim da trebam pomoć. Psihijatar? Metode opuštanja? Ne
znam, nešto mi treba da ušutkam taj glasić u sebi koji prevrće probleme u mojoj glavi, a nikako
da se potrudi raditi nešto korisno, npr. tražiti rješenje. Ponekad mi se počne plakati jer mi se sve
nakupilo. Treba mi boksačka vreća da izbacim bijes...
Zašto me ne voli? Problemi se naslanjaju na deranje i bijes, a bijes na tugu i žalost, a sve je to jedan
kup koji nazivamo bol. Trenutno je tu. Zašto ono kažu da je ljubav najljepši osjećaj? A kad si nesretno
zaljubljen? Anđeo koji više nema krila... to je bol. Zašto me ne voli... to je bol.
Ipak, hvala Bogu što sam zdrava i sretna, a zašto nam to onda nije dovoljno?

Evo prošla su prva dva tjedna u školi. Bilo je ok, ništa osobito. Zezamo se svi, "učimo", pričamo,...
sve ok. Inače ne bi o školi jer sam bez obzira na sve jedva čekala vikend kao i ostali. Ah, koja relaksacija!
Nadam se da se i vi zabavljate i da je sve ok. Ne da mi se pisati jer nemam baš niti ideje. Kad ću dobiti inspiraciju
javit ću se. Idem poraditi na dizajnu malo.

P.s: jessica je umišljena :(

Aaaa!Da, to su bile prve riječi kad sam došla pred gimnaziju 5.9. Bilo je tu mnogo zbunjenih i preplašenih
lica, a ja sam bila jedna od njih. "Ej, jel znate di je učionica broj...??", "Jel idetš možda u 1.a/b/c...??!"Bilo
je tu svakakvih pitanja i likova. Čudnih na prvi pogled, kasnije sasvim ok. Bila sam preplašena, ali snašla sam
se, bar mislim. Upoznala sam se sa svima kolko je to u vremenskom razdoblju bilo moguće, dani koji su slijedili
bili su već puni zadaća i učenja, ali ne previše. Sada je vikend, bez obzira na sve, jedva dočekan!Hvala Bogu! Ipak,
dojmovi se moraju "od čilat' ", moram razmisliti tko mi je ok, a tko ne baš 8makar već znam), ma mislim da je sve ok.
Bilo je u početku suza doma, ali sve je to ok. Nova sredina, odrastanje, sve je to novo. Eh, da, a ovi stariji dečki...
mmmmmm...odmah sam ih skužila zajedno sa svojom frendicom iz osnovne. Eto, to je tako. Javljam se nakon poduže
stanke, malo preplašena, a opet uzbuđena, prepuna dojmova, kritika, zgodnih dečkiju,..., no, ipak sada sam netko drugi...
gimnazijalka sa ove strane kompa. :-)

*Don't worry, be happy!*