maxx5

Mnogo sam puta čula da ne smijem stvari uzimati k srcu, a ja to opet činim. Bezbroj sam puta
čula da ne shvaćam sve tako ozbiljno, a opet često shvaćam.Zašto? Zašto se moji problemi
mogu činiti kao da se nikada neće riješiti, a opet se sve na kraju riješi... Zašto mi se čini kao da
je kraj svijeta, a onda se ljutim na samu sebe jer vidim kako je mnogo ljudima puno gore nego
meni... onda me počne gristi savjest jer se bezveze živciram oko toga, onda se živciram jer se
živciram i tako opet u krug. Ponekad mislim da trebam pomoć. Psihijatar? Metode opuštanja? Ne
znam, nešto mi treba da ušutkam taj glasić u sebi koji prevrće probleme u mojoj glavi, a nikako
da se potrudi raditi nešto korisno, npr. tražiti rješenje. Ponekad mi se počne plakati jer mi se sve
nakupilo. Treba mi boksačka vreća da izbacim bijes...
Zašto me ne voli? Problemi se naslanjaju na deranje i bijes, a bijes na tugu i žalost, a sve je to jedan
kup koji nazivamo bol. Trenutno je tu. Zašto ono kažu da je ljubav najljepši osjećaj? A kad si nesretno
zaljubljen? Anđeo koji više nema krila... to je bol. Zašto me ne voli... to je bol.
Ipak, hvala Bogu što sam zdrava i sretna, a zašto nam to onda nije dovoljno?