Tada nam se činilo
da je to što imamo premalo.
Skromna slika na hrapavom zidu,
papirnato cvijeće…
Mrvice ispod stola.
Mislili smo tada da je vrijeme
more bez kraja
i da nas negdje čeka prostranije nebo,
nježniji dodir,
dani bez turobnog vjetra…
A sada kad smo daleko,
i svako na svom putu,
sve češće mi se čini da je to što smo imali
bila prava gozba.
antun matošević
![](http://matosevic-pjesme-ljubavne.blog.hr/slike/m/imagescawws88s.jpg)
|