Tada nam se činilo
da je to što imamo premalo.
Skromna slika na hrapavom zidu,
papirnato cvijeće…
Mrvice ispod stola.
Mislili smo tada da je vrijeme
more bez kraja
i da nas negdje čeka prostranije nebo,
nježniji dodir,
dani bez turobnog vjetra…
A sada kad smo daleko,
i svako na svom putu,
sve češće mi se čini da je to što smo imali
bila prava gozba.
antun matošević
Post je objavljen 04.01.2012. u 00:28 sati.